Kultura Kultura

KONCERT u splitskome teatru

Kemal Gekić za pamćenje

KONCERT u splitskome teatru

Teško je opisati što se događalo u foajeu HNK Split tijekom solističkog recitala Kemala Gekića do duboko u noć 2. kolovoza… Je li to bilo oživljavanje nostalgičnih uspomena, panoptikum koji se rastvara u slike, čarolija antikvarijata ili jednostavno rendez-vous s poezijom glasovira vilenjaka Frederica Chopina koji se iz maglenih snova tako jasno oglasio našim jadima i razočaranjima.

Potresna figura produhovljenoga poljskog pijanista kao da je uplivala u lik Kemala Gekić u crnom plišanom kaputu, gotovo bez geste, lišen ekstravagancije, do bola osjećajan, izražajan i dubok u posegu za izvornim porukama velikog skladatelja kojemu je posvetio cijeli recital u povodu obljetnice rođenja.

Nemali broj slušatelja s malo mašte mogao bi, poput Liszta, kazati da je u susretu Chopin-Gekić osjećao blizinu natprirodnih bića čiju tajnu nije lako odgonetnuti i za koje ne znaš ni kako ih prihvatiti, a još manje kako ih zadržati!

Gekićev gotovo dvosatni nastup dodirnuo je gotovo sve glavne elemente Chopinove glasovirske kajdanke. Od Fantasije, preko balada, dvije mazurke, Scherza, Barcarolle, Uspavanke do b-mol Sonate i čak tri dodatka, c-mol Etude, Prokofjev i njemu omiljene Schubertove Serenade.

Uz sjajnu dinamiku i umješnost u izgrađivanju većih arhitektonskih oblika i dramatične gradacije koja izrasta do vulkanskog uzleta, Gekić je otkrio i svoju lirsku dušu koja će u Marche funebre ili ljupkoj Uspavanki, napose završnoj Serenadi, podariti svima dio mediteranske topline, mira i moguće očajničkog krika za harmonijom, ljepotom i dobrotom u svijetu.

U Gekićevu slučaju nije tek riječ o zrelom glazbeniku koji suvereno vlada instrumentom i koji se brzo penje stepenicama slave, on posjeduje nešto što je tako rijetko među pijanistima, a to je osobnost i karizma, uz to imaginacija i smjelost da se drugačije misli i ostvari svoj naum inteligentne i poetske vizije koja uznemirava onim istim časovitim duševnim stanjima koja su potresala Chopina.

U toj čudnovatoj i pomalo mističnoj fuziji Gekić kreće putevima prema duhovnoj punoći, tu je tajna njegove misije i ogromne vjere u moć glazbe. Gekićev let nad Splitom, u malom i vrućem foajeu, nije konvencija ili dekoracija, nego dugo vremena nedoživljena fantazija, snaga i kredo da se dodirne ono neviđeno, da se zapliva u moru novih izazova i sasvim suvremenih glazbenih izričaja.

U kasnu noć i nakon neviđenih ovacija, u uhu su mi ostala ona čarobna pianissima i vratila me u vrijeme sjaja splitske mizanscene koja je ostala skrivena u interpretacijama koje nas danas čine ponosnima.

tonći šitin

Naslovnica Kultura