Kultura Kultura

akademski slikar IZLAŽE U SPLITSKOM ZAVODU HAZU

VELIKO PLAVETNILO Bane Milenković: Ja sam notar lijepih stvari

akademski slikar IZLAŽE U SPLITSKOM ZAVODU HAZU

Slikar je sudionik priče, pred njim se otvaraju prizori, a oni što se bave sintaksom ustvrdit će da je subjekt sakriven u prosto, prosto-proširenoj rečenici. Takvim se čine i ove splitske slike koje iz Zagreba stižu preko Kalingrada

Slikar je sudionik priče, pred njim se otvaraju prizori, a oni što se bave sintaksom ustvrdit će da je subjekt sakriven u prosto, prosto-proširenoj rečenici. Takvim se čine i ove splitske slike koje iz Zagreba stižu preko Kalingrada

Dva oprečna viđenja Mediterana ponudila je ovoga ljeta Splićanima, u okviru 56. splitskog ljeta, Galerija Kula Stanka Mrduljaša velikim izložbama u Zavodu HAZU. Prvo se istarskom crljenicom podičio Hari Ivačić, slikar iz Buzeta, a potom pučinama i plavetnilom Bane Milenković, zagrebački slikar podrijetlom iz Vojvodine.

Potonje spomenuti dolazi s “preporukom” sjajnog predstavljanja u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Milenković je intrigantna pojava na hrvatskom likovnom nebu, samim tim što slika svijet blizak ovom podneblju, ljudima i tradiciji.

Zaljubljen u more

Ne radi se samo o slikama pučine i istraživanjima s parobrodima na horizontu što se lijeno vuku po zlatnom rezu, koliko o kolorizmu kakav bi priznao dubrovački likovni krug od Pulitike do Nobila, ali i svojevrsnom djetinje iskrenom pogledu na stvari i svijet blizak Vasku Lipovcu, ali i Voji Radoičiću.

- Iako sam iznenađen tom “sistematizacijom”, uglavnom se s njom slažem i na neki mi način godi, makar je u poslu i ne držim na pameti, ili joj ne daj Bože robujem. Ja sam notar koji lijepe trenutke nastoji zarobiti formatom. Slikar je sudionik priče, pred njim se otvaraju prizori, a oni što se bave sintaksom ustvrdit će da je subjekt sakriven u prosto, prosto-proširenoj rečenici. Takvim se čine i ove splitske slike koje iz Zagreba stižu preko Kalingrada, gdje sam se predstavio velikom samostalnom izložbom. Veliki su formati ovom prigodom ostali tematski vezani uz moje stalne opsesije, interijer i pučinu, ali mislim da je u međuvremenu ipak došlo do neke redukcije. Moje oaze u plavetnilu kao da nisu više toliko natrpane - kaže nam Milenović, slikar istinski zaljubljen u more, ne samo motivski već i praktički, fanatični zagovornik jedrenja i valova.

Patetika spajanja dviju Milenkovićevih omiljenih tema lako bi vas mogla zavući u vječnu, starinsku priču o morskim vukovima i tinelima s mirisom prašine i brokata, porculana i nabacanih uspomena koje žive nekim tihim životom. Kolorizam slikara iz Grada kao da traži isti predložak.

Iščekujući promatrača

- Moje slikarstvo iščekuje promatrača iz vanjskoga svijeta. Možda jesam nostalgičar koji se natapa prizorima iz djetinjstva, no te dvije teme nemaju strogo posljedičnu vezu. I ravnica poznaje horizont poput morske pučine, zar ne?

Mene je oduvijek zanimao taj spoj kad se jedan medij utapa u drugi, tamo u beskraju. Interijeri i govor stvari, od početka su bili poligon za spajanje poetike i metijerskoga. Obje slike karakterizira u isto vrijeme i neka upozoravajuća dramatika ali i mir protoka vremena koji ne poznaje stresove. Bavim se svojevrsnim sudarom racionalnog i iracionalnog.

- Mislim da sam slikar kontinuiteta - dodaje Milenković.

- Promjene radi promjena ne treba raditi, pomaci su ipak vidljivi kad ih se hoće vidjeti. Ako bolje pogledate, đaka i profesora još uvijek kolor drži bliskima, a razlozi za likovni istup ne moraju se mjeriti koracima od sedam milja. Veliki mornar Popaj je rekao “kakvi smo, takvi smo”, tu vam leži i odgovor zašto nešto upravo tako radite.

Naslovnica Kultura