Kultura Kultura

u Pergolesijevoj komičnoj operi ‘Služavka gospodarica’ i TelemannovU ‘Školniku’, dubrovačkoj festivalskoj publici predstavit će se Giorgio Surian

RAZGOVOR Giorgio Surian: Dubrovnik je kao Venecija

u Pergolesijevoj komičnoj operi ‘Služavka gospodarica’ i TelemannovU  ‘Školniku’, dubrovačkoj festivalskoj publici predstavit će se Giorgio Surian

Posebno mi je drago nastupiti na Igrama, uz koje me vežu divne uspomene, i to ovaj put u komičnoj ulozi, što me jako veseli jer volim vidjeti osmijehe na licu publike

Glavnim ulogama u Pergolesijevoj komičnoj operi “Služavka gospodarica” i Telemannovu “Školniku”, dubrovačkoj festivalskoj publici predstavit će se proslavljeni hrvatski bas-bariton s talijanskom adresom Giorgio Surian.

Nakon pjevačkog debija kao 24-godišnjak u rodnoj Rijeci, taj se pjevač vinuo u vrh svjetske glazbene scene, koji mu je osigurao nastupe u najvećim opernim kućama i s najpoznatijim dirigentima, među kojima su bili Herbert von Karajan, Lovro pl. Matačić, Seiji Ozawa, Carlos Kleiber, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Riccardo Muti i drugi.

Pjevao je s opernim zvijezdama poput Plácida Dominga, José Carrerasa, Luciana Pavarottija, Nikolaja Gjaurova, Mirelle Freni, Sherill Milnes, Joan Sutherland, Piera Capucillija i Monserrat Caballé, a talijanska ga publika poznaje i kao prvaka milanske Scale.

Nakon niza godina ponovno ste na Igrama, uz koje Vas kao orlandovca vjerojatno vežu brojne uspomene? Kako protječe Vaš povratak?

Noćni mir

- Dubrovnik uspoređujem s Venecijom jer živim u njezinoj blizini, no osim prekrasne arhitekture, ovaj je Grad i sunčaniji pa uživam u svakom trenutku. Posebno mi je drago nastupiti na Igrama, uz koje me vežu divne uspomene, i to ovaj put u komičnoj ulozi, što me jako veseli jer volim vidjeti osmijehe na licu publike. Pergolesijeva opera buffa “La Serva padrona”, u kojoj zajedno s kolegicom Valentinom Fijačko pjevam u originalu - na talijanskome - i Telemannov “Školnik”, kojega izvodimo na hrvatskom jeziku, dramaturški su vezani u jednu cjelinu, a izvest ćemo ih u jedinstvenom i vrlo akustičnom prostoru Kneževa dvora.

Iza Vas je oko 160 raznih uloga. Koje biste posebno izdvojili?

- Za svakog basa veliki je izazov “Boris Godunov” Musorgskog, no meni je izuzetno bilo drago nastupati u Offenbachovim “Hoffmanovim pričama”. To je jedna fantastična priča u kojoj sam tumačio ulogu đavola koji u sebi utjelovljuje četiri lika i isto toliko karaktera. Mislim da nema ni jedne druge opere koja daje mogućnost izraziti četiri lika u samo jednoj večeri i to mi je bio veliki izazov.

- Također mi je jako draga “Tosca”, u kojoj sam često igrao baruna Scarpiu i koju ponovno pripremam za Puccinijev festival, jer je to plemić koji je istodobno i gospodin i prostak, a čitava je uloga vrlo iznijansirana. Zanimljiv mi je i Verdijev “Falstaff”, jer je to uloga koja zahtijeva zrelog solista i mislim da je sa sadašnjim pjevačkim i životnim iskustvom mogu tumačiti kako treba.

Zahtjevne uloge

Reklo bi se da Vas privlače vrlo zahtjevne i složene uloge, pa i pomalo kontradiktorni likovi? 

- Da, jer mi pružaju više mogućnosti i da se glumačkim izrazim, a u operi je gluma vrlo važna. Imao sam sjajne profesore koji su me poučavali ne samo pjevanju nego i glumi, a puno sam naučio i kao student u milanskoj Scali, gdje sam poslije igrao u 220 predstava i sudjelovao u gotovo četrdeset produkcija. Za tu me opernu kuću također vežu vrlo lijepi trenuci, a posebno mi je bilo drago u njoj raditi prije nego što je zgrada renovirana, jer su prostori i garderobe koje su nekada koristile najveće operne zvijezde, od Marije Callas nadalje, odisale posebnim šarmom. Čini mi se da se to izgubilo u obnovi, no svako vrijeme nosi promjene i s njima se treba “nositi”.

anet franić

Razmišljam o povratku

Jako sam malo pjevao u Hrvatskoj, ali to je valjda u skladu s poslovicom da nitko nije postao prorok u svom mjestu. Veliko mi je zadovoljstvo bilo nastupiti u Splitu i sada ponovno na Dubrovačkim igrama. Živim u Veneciji već dvadesetak godina, odnosno u jednom malom mjestu između Mestre i Trevisa, no želio bih se vratiti u Hrvatsku. U Istri imam staru obiteljsku kuću u kojoj rado boravim, ali razmišljam i o preseljenju u Zagreb, koji mi je također jako drag i gdje mi se pružila prilika da poučavam pjevanju studente Glazbene akademije.

Naslovnica Kultura