Kultura Kultura

donosimo ulomak iz knjigE MISLAVA PASINIJA ‘točka dezorijentacije’

HOROR - ROMAN Upucao zombija u Jokeru

donosimo ulomak iz knjigE MISLAVA PASINIJA ‘točka dezorijentacije’

Gradonačelnik  je zapucao bez trunke kajanja i glava živog mrtvaca razletjela se zrakom. SEnD Mile, daj amo jednu maramicu! Govno mi je išporkalo košulju. Jeben ti ‘vaku kulturu!

Kamera je tada prikazala gradonačelnikovu sobu u kojoj je nad njegovim radnim stolom od ebanovine visjela slika predsjednika republike. Gradonačelnik je stajao naslonjen na rub stola dok je svojim oštrim pogledom vješto prikrivao vlastitu zabrinutost. Hladno je promatrao objektiv kamere, a onda kada je sa strane dobio znak da može govoriti, pomaknuo se s mjesta, zagladio po kosi i autoritativno se obratio svojim sugrađanima.

 - Dragi prijatelji, moji poznanici i građani grada kojega ja puno volim, evo i ja sam odvojio nekoliko minuta da vam svima pokažem da ovim novim stvorovima možemo stati na kraj. Za razliku od policije diljem Hrvatske, splitska je policija bila uspješna i, kao što vidite, jedan se zombi nalazi upravo ovdje, pored mene, u mom uredu, šta će reć’ da mi te gadove možemo svladat. Kamera je tada zumirala lice živog mrtvaca koji je režao iza krpe koja mu je čvrsto prekrivala iskežene zube.

Lice mu je bilo čađavo, oči žute i bijesne dok je odozdo promatrao splitskoga gradonačelnika koji mu je položio dlan na ćelavu glavu i pritom mu prstima bubnjao po tjemenu. Zombi je bio privezan za naslonjač i činilo se da ga bubnjanje gradonačelnikovih prstiju po glavi svakim trenom sve više izluđuje.

-Kao što vidite, jednog smo uvatili, a ako smo uvatili jednog, onda oćemo i one druge, i zato ne bi htija da se iko u ovome gradu boji. Dok sam ja ovde, i kad ste me već izabrali, borit ćemo se do zadnjeg čovika ako triba. Uz slogan: Splite, ja te volin! Vrime je da se suprotstavimo teroristima, pokažimo da Split može barem u nečem prednjačiti u našoj dragoj domovini. Tog trenutka jedan se čovjek ušuljao u kadar i prišao gradonačelniku prekrivajući svojim tijelom zavezanog zombija koji ih je sa svoga mjesta obojicu bijesno promatrao.

- Gospodine gradonačelniče, nažalost, na terenu imamo sve manje naših ljudi... - šapnuo je ovaj gradonačelniku, ali se to čulo na mikrofonu. Puna dvorana pred televizorom u Joker centru nanovo je žamorila. Splitski je gradonačelnik, skrivajući nervozu, brzo otjerao tog mladca iz kadra te se opet namjestio pred kamerom, popravljajući kosu i kravatu na ovratniku koji se kupao u njegovu znoju.

- Da bismo dokazali da se ničega i nikoga ne bojimo i da nam niko ništa ne more, sad ćemo prid kamerama demonstrirat kako ubit zombija.
- Isusa ti Boga! - prokomentirao je Viktor.
- Ovo radimo zbog vas, dragi naši građani, radi vaše sigurnosti, da biste znali da vas vrh vašega grada nije zaboravio i da vas nije prestao voliti. Svaki zlotvor koji naudi našem gradu, mora bit kažnjen! Ajde, Mile! Šta sad čekaš? Napucaj to ruglo! Nakon što je to rekao, gradonačelnik se pomakao u stranu ostavljajući u ekranu samo privezanoga zombija. Čuo se pucanj sa strane i metak se zabio u zombijeva prsa. Zombi je tek zarežao i poskočio u naslonjaču.

- Daj, jel’ ti znaš pucat! Jesi ikad bija u lovu i ubija štagod od one gamadi u šumi...? Pucaj kako Bog zapovida! Pucaj kako te ćaća naučija! Sa strane se čuo gradonačelnikov glas koji kao da nije mario što su kamere bilježile svaku njegovu riječ. Novi je pucanj opalio, a metak se zaustavio u vratu živog mrtvaca koji je svoj bijesni pogled uputio gradonačelniku.

- Daj, vrag ti ćaću odnija! Daj amo taj pištolj! Gradonačelnik se ponovno pojavio u kadru, zastao pored zombija i prislonio mu pištolj uz glavu. Živi mrtvac ga pogleda, a munja kao da je sijevala iz njegovih žutih očiju. Gradonačelnik je zapucao bez trunke kajanja i glava živog mrtvaca razletjela se zrakom.

- Mile, daj amo jednu maramicu. Govno mi je išporkalo košulju. Jeben ti ‘vaku kulturu! Dohvativši rupčić, gradonačelnik obriše zombijevsku krv i ponovno se obrati kameri. E, ovako se rješavaju stvari s onim ljudima koji ne žele vidit’ rješenje. Dragi moji sugrađani, sudjelujmo skupa u ovoj našoj borbi. Vrime je za to, a ja vas volin…

Sličnost slučajna

Premda ulomak nema veze sa stvarnim osobama i bilo kakve veze s njima sasvim su slučajne, on ipak prikazuje dezorijentaciju svijesti kojom smo okruženi. Dezorijentacija kulture, društva i zemlje u kojoj živimo, i iznad svega gubitak zdrave pameti što je sveprisutnije kod malog čovjeka. Televizija je u rukama moćnika i odašilje informacije koje se gutaju zdravo za gotovo. Nasilje, korupcija ili bilo kakav drugi oblik devijantnog ponašanja televizijski se može upakirati i običnom čovjeku predstaviti na način na koji se očekuje da on to prihvati. To i jest negdje metaforika cijelog ovog romana. Potrošačko društvo je samo jedan oblik demonizma koji običnom čovjeku proždire dušu.

Naslovnica Kultura