Kultura Kultura

Art kao škart

Pored ovakvih 'nadležnih', Splitu vandali ne trebaju!; Ajme ti se kulturi u kojoj ulogu povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara preuzimaju električari i šumari

Art kao škart

Nakon što su "nadležni" u samo nekoliko dana na području Splita, u Srinjinama i na Marjanu, porušili dvije umjetničke intervencije, dva autorska rada, čovjek se teško može oteti dojmu da Splitu vandali i ne trebaju!

Ima tko će, uz objašnjenje kako su radovi dotrajali i neodržavani, počistiti javni prostor u maniri zlokobnog kunsthistoričara.


U prvom slučaju, u Srinjinama, HOPS je srušio instalaciju autora Borisa Šituma čiju je izradu 2005. financijski pripomogao i sam Grad Split.

U drugom slučaju, na Marjanu, ispiljen je i uklonjen drveni art-projekt Efre Avile, koji je 2012. naručila i platila gradska Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan.

U oba slučaja objašnjenje brisanja umjetničkih djela s lica zemlje je gotovo isto – bila su dotrajala i predstavljala su opasnost.

Ni u jednom od tih slučajeva nikome nije palo na pamet konzultirati bolje poznavatelje umjetnosti, pa možda odlučiti kako umjetničke objekte možebitno treba spasiti, a ne otpremiti ih na otpad.

U oba slučaja ulogu povjesničara umjetnosti, likovnih kritičara, procjenitelja umjetničkog doprinosa i mrzovoljnih mecena preuzeli su anonimni električari, odnosno šumari, što gradu koji je, sjećamo se, imao ambiciju postati Europska prijestolnica kulture, daje šarm još mračniji negoli ga je imao do sada.

Skulptura je prijetnja

Naime, nismo zaboravili, istu sudbinu izgnanika doživio je veći broj javnih skulptura koje su umjetnici poklonili Splićanima 1987. nakon Art ljeta.

No, dogodilo se da je 16 od 17 skulptura koje je napravilo 13 umjetnika, a koji su, ti kipovi, trebali ostati na javnim površinama grada – nestalo.

Svoje su radove tada Splitu poklonili Jagoda Buić, Duba Sambolec, Mrđan Bajić, Kosta Bogdanović, Slavomir Drinković, Božidar Jelinić, Kažimir Hraste, Ivan Kožarić, Pavle Pejović, Matjaž Počivavšek, Ante Rašić, Lujo Vodopivec i Gorki Žuvela.

Mnogi od njih tada su bili mladi umjetnici, mnogi od njih kasnije su ostvarili sjajne karijere, mnogi od njih danas su već mrtvi.

Ostala je samo "Ruža vjetrova" Jagode Buić, a svi ostali kipovi su, u nekom sličnom čistilačkom pregnuću tadašnje administracije, pometeni.

Dvije su skulpture, zahvaljujući tvrdoglavom traganju Branka Franceschija, ravnatelja Galerije umjetnina, pronađene, i to na deponijima otpada.

Danas su i "Hefestov stup", kasnije od milja nazvan "Brokva", Koste Bogdanovića, te "Pusti me proć" Slavomira Drinkovića postavljene u Galeriji umjetnina, i još uvijek, dvije i pol godine nakon pronalaska, čekaju da se "nadležni" sjete postaviti ih na neku javnu površinu, kao što je prije 32 godine bila želja umjetnika.


Prošli Splitski salon bio je dijelom posvećen javnoj skulpturi, a pobjedniku Salona, već spomenutom Borisu Šitumu, obećano je kako će njegov pobjednički rad, "Košulja od lišća", biti postavljen na Trsteniku.

No, koliko je to uopće mudro? Kako stvari stoje, i ta bi skulptura mogla za tri, četiri godine završiti na odlagalištu jer se, nije teško zamisliti taj scenarij, nekom električaru ili šumaru jednostavno neće uklopiti u krajolik onako kako on to, krvi ti Irudove, zamišlja.

A skulptura, takva joj je umjetnička narav, stalna je sigurnosna prijetnja neukima.

A oni nužno uopće nisu vandali jer... Splitu vandali i ne trebaju!

Naslovnica Kultura