Kultura Kultura

Legenda s juga

Tri sestre Buća iz Boke kotorske zaljubljene u istog kapetana Jerka Novanjanina, zvijezde su animiranog ruskog filma prema motivima splitskog slikara Nene Mikulića

Legenda s juga

Slike i likovi splitskog umjetnika Nene Mikulića, prepoznatljiva glazba dubrovačkog linđa, bokeljska ljubavna legenda o tri zlosretne sestre i ruska redateljica i majstorica animiranog filma Svetlana Andrianova, neočekivan je spoj objedinjen u kratkom animiranom filmu "Tri sestre".

On će ovog tjedna, u petak, prvi put biti prikazan publici na festivalu animiranog filma u Suzdalju, gradu u Vladimirskoj oblasti, 220 kilometara sjeveroistočno od Moskve.


Kratki animirani film "Tri sestre" - točnije, "Tre sorelle" - koji traje osam minuta i namijenjen je publici iznad 12 godina, upravo je završeni projekt Svetlane Andrianove, nagrađivane ruske redateljice, a koji je, kao i njezinih prethodnih pet filmova, financiralo Ministarstvo kulture Ruske Federacije.


- Poslala sam scenarij i neke slike Nene Mikulića na natječaj i pobijedila - jednostavno za Slobodnu Dalmaciju kaže redateljica Svetlana Andrianova. - Primijetila sam davno njegovu Facebook stranicu i "sprijateljila" se s njim na Facebooku.

Uvijek sam mislila, gledajući njegove radove, kako bi bilo dobro animirati njegove likove. No kad sam, boraveći u Crnoj Gori, čula legendu o tri sestre, legendu punu mora i ljubavi, odmah sam pomislila na Nenu Mikulića.

Zazidani pogledi

Pisala sam mu i dobila njegov pristanak da upotrijebim njegovu umjetnost za svoju umjetnost. Moskovski Studio "Soyuzmultfilm" je s njim potpisao ugovor, a osim Mikulićevih likova na filmu je, osim mene, radila i Olga Rogova, koja je likove izrađivala iz plastelina.

Dugo smo razmišljale o tome kako simulirati Mikulićeve drvene skulpture u tehnikama animacije pa smo došle do gline, koja je zatim oslikana, dodajući joj teksturu drveta.

Na zidu studija smo zakačili isprinte Mikulićevih radova, čak i njegov portret, i tako, premda ga nitko od nas nije upoznao, družimo se s Nenom Mikulićem već godinu dana, kaže Svetlana Andrianova.


Redateljica kaže da je, budući da priča nema sretan kraj, tragala za glazbenom podlogom koja bi razbila tugu pripovijesti o lijepim sestrama koje su ostarjele i umrle u istoj kući na obali mora u mjestu Prčanj u Boki kotorskoj.

Preslušala je sate i sate glazbe iz različitih krajeva Balkana te se na kraju odlučila za Linđo, i to u izvođenju istoimenog folklornog ansambla iz Dubrovnika od kojeg je također dobila privolu i s kojima je, dakako, potpisan i ugovor o korištenju autorskih prava.


Premda, budući da je riječ o ruskom projektu, "Tri sestre" nepogrešivo vuku na zaključak da je riječ o Čehovljevoj drami, riječ je o sestrama koje s Rusijom veze nemaju.

Naime, legenda kaže da je obitelj Buća, poznata plemićka familija iz Kotora, u 15. stoljeću imala tri kćeri, jednu ljepšu i čestitiju od druge. Jesu li se zvale Fiomena, Gracijana i Rina ili, kako neki tvrde, Nera, Roza i Bianca, nije toliko bitno.

Bitno je da su se sve tri zaljubile u istog muškarca – nekog kapetana Jerka Novanjanina, koji im je uzvraćao osjećaje. Svim trima! Ne mogavši se odlučiti koju će od sestara oženiti, uzeo je "time out" i otišao na daleko putovanje te obećao da će na povratku odlučiti koju će sestru zaprositi.

Sestre su u palači koju i sad mještani zovu "Tre sorelle" ostale same, svaka sa svog prozora gledajući u pučinu i čekajući Jerka. Prolazile su godine i desetljeća, a sestre su od jedrih djevojaka postajale starice.

Kad je prva umrla, preostale dvije su zazidale njezin prozor s pogledom na more, kad je umrla druga, treća je sestra zazidala njezin prozor no kad i ona preminu, nije bilo nikoga da zazida prozor s kojeg je i ona gledala u more, nadajući se Jerkovom brodu.

Zato palača Tre sorelle, najstarija gotička palača u Prčnju, u kojoj je i kapelica svetog Jerolima, ima zbunjujući raspored prozora.

Tri babe na obali mora

- Meni je ovaj izlet u crtani film u svakom slučaju prije svega svojevrsno priznanje, ali i zadovoljstvo mi je vidjeti da su moji, inače mirni likovi, postali živahni - kaže Neno Mikulić.

- Ipak, ja se nisam gotovo ni najmanje petljao u rad na filmu.

Jednom sam imao na početku nekoliko primjedbi na boje na licima ili dlanovima, ali to su bile početne skice i kasnije je to sjajno ispalo, želio sam i da mornar ima još naglašenije brkove, ali to je u filmu ipak otpalo.

Doduše, imam ja na slikama mornare i s decentnijim, ali jednako časnim brkom... U početnim pregovorima su mi ponudili da radim skice za film, ali sam to ipak odbio i samo sam im ponudio autorska prava na korištenje mojih motiva.

Možda bih se više aktivno uključio u rad na filmu da to radi netko naš i da smo u direktnom kontaktu. Vjerujem da bi bilo jako zanimljivo, kaže Mikulić, dodajući da je u Rusiju bio poslao dvadesetak fotografija svojih slika i skulptura.


- Posebno mi se sviđa scena tri babe sa štapovima koje izlaze na more, dodaje Neno Mikulić. - Dakle, tu je plaža uzeta iz jedne slike, more i nebo iz druge, a starice iz skulptura.

Sve u svemu, vrlo vješto, a uz sve prilagodbe potrebama scenarija, ostao je vidljiv moj "touch" na svakom detalju.

Likove sestara su bazirali na mojoj slici alkarskog momka i njegove djeve, koju sam radio kao službeni plakat za program sinjske Alke prije sedam ili osam godina - kaže Neno Mikulić i priznaje da, premda je svoje radove prodao u mnogo zemalja, nijedna nije otišla u Rusiju.

- Veliko je to tržište, naravno, a nakon ovog filma bilo bi lijepo da nešto prodam i u Rusiji. Čuda se očito događaju - zaključuje umjetnik.

Legenda i stvarni detalji

Život doista piše čudne scenarije pa, premda je vjerojatno riječ o legendi, mnogi elementi priče o tri sestre su više nego stvarni.

Stvarna je obitelj Buća koja je, povijest to bilježi, dala brojne pisce, diplomate, vlasteline, teologe pa je tako jedan od članova te obitelji, dominikanac i teolog Dominik Buća bio onaj koji je svojedobno potaknuo Marka Marulića da napiše poslanicu papi Hadrijanu VI., u kojoj mu 1522. iznosi patnje kršćanskoga puka što mu ih svakodnevno nanose turski osvajači.

Stvarna je i palača u Prčnju, koja je bila ljetnikovac obitelji Buća, koja je za sobom i u Kotoru ostavila veliku palaču. Stvarna je i kapelica Svetog Jerolima u palači "Tre sorelle", a sestre...

Ako i nisu postojale, legenda o njihovoj sudbini stvarna je i danas, 600 godina kasnije, kad je iz usmene predaje prešla na film.

Naslovnica Kultura