Kultura Kultura

šokantan odlazak

Preminula Irena Lukšić, spisateljica i urednica najbolje hrvatske biblioteke 'Na tragu klasika'

šokantan odlazak

U nedjelju u svome stanu u Dugoj Resi u 66. godini preminula je istaknuta hrvatska urednica, prevoditeljica i književnica Irena Lukšić.

Vijest je to koja je iznenadila hrvatsku književnu javnost jer je riječ o istaknutoj osobi iz književnog života, koja je aktivno uređivala knjige, prevodila, pisala i aplicirala na književne natječaje.

Preminula je, pretpostavlja se, točno na svoj rođendan u nedjelju, 10. ožujka, a dan poslije njeno je tijelo pronađeno u stanu nakon poziva zabrinutih susjeda. Sprovod će biti u četvrtak u 14.30 sati u Dugoj Resi.


Rođena 1953. godine, Irena Lukšić diplomirala je rusistiku i komparativnu književnost, a poslije i doktorirala.

Pisala je prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove.

Osim toga, prevodila je i s ruskog. Bila je članica redakcija nekoliko domaćih i stranih časopisa te domaćih i inozemnih enciklopedija.

Objavljivala je stručne članke iz rusistike, a uredila je više antologija s područja rusko-hrvatskih književnih odnosa, baveći se ruskom disidentskom i emigrantskom književnošću.


Irena Lukšić možda je najpoznatija kao urednica biblioteke "Na tragu klasika" izdavačke kuće "Disput", koja se godinama smatra najbolje uređenom bibliotekom u hrvatskom nakladništvu.

To potvrđuje i pet nagrada "Kiklop" kojje je dobila ta biblioteka, s nekoliko stotina pomno biranih i prevedenih naslova u portfelju.

Proza u trapericama

U književnosti se Irena Lukšić javila sedamdesetih godina u časopisima.

Debitirala je 1981. godine romanom "Konačište vlakopratnog osoblja" koji je stilski pripadao žanru "proze u trapericama". U taj žanr svrstani su i zbirka priča "Sedam priča ili jedan život" (1986.) i roman "Traženje žlice" (1987.).


Zbirka priča "Noći u bijelom satenu" iz 1995. već je pripadala postmodernizmu.

Pet godina poslije u romanu "Povratak slomljene strijele" autorica traperice zamjenjuje maskirnom odorom i piše o Domovinskom ratu, vraćajući se stvarnosnoj prozi.

Rusističke korijene pokazuje roman "Pismo iz Sankt-Peterburga", objavljen 2006. godine, a kao i zbirka priča "Sjajna zvijezda Rovinja" iz 2001. godine naslovom upućuje na putopis.

I njih je Irena Lukšić pisala, a možda je najpoznatiji "Očajnički sluteći Cohena", objavljen 2013. godine, pun kulturnih rereferenci iz 20. stoljeća.

referencijalan je i roman "Nebeski biciklisti", koji se bavi šezdesetim godinama prošloga stoljeća i pop kulturom, a Irena Lukšić kao poznavateljica priredila je i zbornik posvećen tome prijelomnom desetljeću.


Najkraće, Irena Lukšić je radila puno i dobro, puno je toga znala i mogla, zato je njen iznenadni odlazak toliko šokovit, a gubitak velik.

"Mila, brižna, otkačena. Koja si kao dobar dan šivala igračke za moje mačke, znala im imena, karaktere.

Stavila ih sve u knjigu. Slala nam poštom tikvice iz svoga vrta - srčana! Na čijim sam prijevodima dugo odrastala - velika, velika Irena, zbogom!, zapisala je na facebooku zadarska profesorica rusistike Adriana Vidić.

A reakcije su na društvenim mrežama već objavili književni kritičar Božidar Alajbegović, Velimir Visković i drugi koji su poznavali i cijenili njen rad. Takav je trag klasika.
 

 

Naslovnica Kultura