Kultura Kultura

S VELIKOG NA MALI EKRAN

Akcijska Snjeguljica s konja na magarca: pogledali smo dugo najavljivanu seriju 'Hanna', snimljenu prema istoimenu filmu

S VELIKOG NA MALI EKRAN

SERIJA: Hanna; akcija; SAD, 2019. KREATOR: David Farr; ULOGE: Esme Creed-Miles, Joel Kinnaman; OCJENA: **

Selidba s malog na veliki ekran je na štetu serije koja se razvodnjava nakon obećavajuće prve dvije epizode. Ritam se usporava i likovi isključivo ubijaju vrijeme igrajući špijunske igre bez granica. Seriji nedostaje i osobnosti filma koji je djelovao kao da su braća Grimm napisala 'Bourneov pubertet' s Hit-Girl iz 'Kick-Assa' u ulozi mladog ženskog Bournea.

Posezanje za filmovima sve je češće u svijetu serija. Ovaj put se s velikog na mali ekran preselila "Hanna" Joea Wrighta iz 2011. i (s)pala s konja na magarca. Nova "Hanna" je lošija od starije "Hanne" onoliko koliko su Saoirse Ronan, Eric Bana i Cate Blanchett bolji glumci od njihovih nasljednika.

"Hanna" je i gotovo pa ogledni primjer napuklina u TV ekranu, odnosno mana recentnije "serijske" proizvodnje. Ostvarenja poput "Hanne", sa smrtonosnom kombinacijom recikliranosti (remakeovi filmova/nekadašnjih serija/prijašnjih sezona), generičnosti (izbacuju se kao na pokretnoj traci) i - najviše - razvodnjenosti (pretakanje iz šupljeg u prazno), mogla bi se obiti oglavu preobilnoj televizijskoj produkciji na duže staze.

Mogla bi i ispuhati balon "zlatnog doba TV-a". "Streaming" servisi poput Netflixa i Amazon Primea moraju naučiti lekciju da je više (kvantiteta) često manje (kvaliteta) i da serije prvenstveno trebaju biti "zategnutije". Manji broj epizoda, kraće trajanje, kao u slučaju "Cobra Kai", "Homecoming" i "Russian Doll".

Većina serija su naizgled privlačne i nude atraktivni TV proizvod. Na prvi pogled je i "Hanna" isto takva. Prilično su, taman da vas gledateljski navuku, dojmljive prve dvije epizode (naročito obećavajuća uvodna) od ukupno njih osam prosječnog trajanja 50-ak minuta, što seriju čini nekih četiri puta dužom od filma koji ju je nadahnuo, a kao scenarist ga je potpisao njezin kreator David Farr ("Noćni upravitelj", "Čovjek sa željeznim srcem").

Početna akcijska sekvencija prikazuje Erika (Joel Kinnaman) i Johannu (Joanna Kulig) u bijegu s bebom od progonitelja predvođenih agenticom CIA-e Marissom Wiegler (Mireille Enos). Meci iz helikoptera pogurat će njihov automobil prema stablu sa suvozačeve strane.

Nesretna Johanna stradava u udesu, a bivši specijalac Erik će bebu, Hannu, odgajati u divljini, školovati i pripremati je da ubije Wieglericu. Dosta scena je preslikano iz filma, ali serija svejedno drži pažnju i gleda se s lakoćom, posebice spartanski borilački i ini treninzi na snijegu kojima se Hanna (solidna Esme Creed-Miles; kao da joj je Lea Seydux u rodu) polako pretvara u ubojiti stroj.

I Erikovo podučavanje je zanimljivo. "Nabroji mi tri poznata američka filma", traži on od Hanne i ona navede "Casablancu", "Kuma" i "Ralje". Iako se "ljudima ne smije vjerovati" i "dalje od šume je opasno", znatiželjna Hanna će jednog dana otići izvan crvenih oznaka i upoznati vršnjaka koji joj daje prvi "snickers" u životu, a s njim će i povući prvi dim cigarete.

To je Hannina prva interakcija s "vanjskim" svijetom ("Što je tekstualna poruka?"). Druga će uslijediti u idućoj epizodi nakon što pobjegne iz Wiegleričina zatočeništva i skrasi se kod britanske obitelji tinejdžerice Sophie (Rhianne Barreto) na odmoru u Maroku.

Hanna će se sprijateljiti sa Sophie i otkrivati svijet mladih dok joj pupaju hormoni (odlazak u klub) i suočava se s Wiegleričinim plaćenicima, čime serija u akcijski triler ubacuje tinejdžersku dramu o odrastanju i sazrijevanju, tj. metaforički i pubertetu ("Ne mogu kontrolirati svoje tijelo", veli u jednom trenu heroina).

No, od treće pa do barem sedme, ako ne i zadnje osme epizode, slijedi uglavnom nepotrebno rastezanje priče i odugovlačenje kakvo nismo vidjeli od prve sezone "Punishera". Ritam se nevjerojatno usporava i likovi isključivo ubijaju vrijeme igrajući špijunske igre bez granica kao fol da se nadogradi njihova motivacija i karakterizacija.

A zapravo samo kako bi se serija mogla proširiti na optimalnu "serijsku" duljinu, usput otkrivajući na kapaljku informacije o Hanni kao djetetu (ponovno pokrenutog) programa "Utrax" na kojem su eksperimentirali kako bi određene mutacije mogle donijeti psihofizičke prednosti.

Nađe se tu poneki inspirirani trenutak, poput Hannina doživljaja svijeta (pogled kroz prozor na sunce u krošnjama u petoj epizodi), ali serija skreće sa zacrtanog puta i u "teen" sapunicu kad junakinja spava s momkom koji se sviđa Sophie (šesta epizoda).

Tek povremena akcijska scena može prenuti gledatelja/serijskog konzumenta s očima na pola koplja koji je po "defaultu" spreman na "binđanje" nove serije da bude "in", a i stavio je "watching..." status na društvenoj mreži. Međutim, nijedna se akcija posebno ne izdvaja i ne podiže puls.

Zasigurno i zato što nije uparena odličnim soundtrackom Chemical Brothersa kao u filmu koji je imao osobnost i djelovao kao da su, recimo to tako, braća Grimm napisala "Bourneov pubertet" s Hit-Girl iz "Kick-Assa" u ulozi mladog ženskog Bournea.

Akcijski neiskusni Wright ("Ponos i predrasude", "Okajanje") prišao je "Hanni" iz vizure bajke. Film je započinjao riječima "Nekoć davno, u kolibi na rubu šume prekrivene debelim zimskim pokrivačem, živjela je djevojčica Hanna. Koža joj bijaše bijela poput snijega, oči plave kao najplavije nebo...", dok je završavao u "grimmovskom" zabavnom parku raljama "velikog zločestog vuka".

Hanna je u filmu bila svojevrsna akcijska Crvenkapica ili Snjeguljica, opaka izvana, čedna iznutra, a negativka Marissa, pak, moderna vještica u bajkovitoj "yin" i "yang" opreci s junakinjom. Tako poticajna čitanja ne mogu se nažalost naći u seriji.

'Reunion' Kinnamana i Enos

Joel Kinnaman i Mireille Enos su zajedno glumili u američkoj inačici danske serije "Ubojstvo" ("The Killing"), a Joanna Kulig je friška dobitnica EU Oscara za ulogu u filmu "Hladni rat".

Naslovnica Kultura