Kultura Kultura

Boga se bojimo, susjeda mrzimo...

Svi smo mi Vlaji. Pokušavamo se kozjim stazama popeti na planinu života, kaže Lemo najavljujući svog Hamleta u Mrduši Donjoj

Boga se bojimo, susjeda mrzimo...

Svi smo mi babe. Tračamo, kritiziramo, moraliziramo. Boga se bojimo. Susjeda mrzimo. Svi smo mi Vlaji. Pokušavamo se kozjim stazama popeti na planinu života, kaže Lemo

Groteskna tragedija Ive Brešana "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja", u izvedbi mostarskog HNK, gostovat će na sceni HNK Split u četvrtak u 20 sati.


U redateljskom viđenju Ivana Lea Leme je svijet komunističkih sletova iz pedesetih godina povezan s današnjom medijskom diktaturom raznoraznih talent-natjecanja.

Predstava je laureat osam nagrada na raznim festivalima, a premijerno je izvedena u Mostaru prije dvije godine.


Brešanovo djelo početkom sedamdesetih, kada je nastalo, podiglo je dosta prašine zbog kritiziranja i ismijavanja ondašnjeg političkog sustava, ali su stizale i nagrade.

U idućim desetljećima pokazalo se kako je sve teže pronaći ključ za postavljanje na scenu: generacija srednjih godina u vlastitom se životu naslušala i zasitila socijalističkih parola, a mladima one nisu puno značile.


Stoga se na hrvatskim pozornicama dogodilo i nekoliko dosta nespretnih pokušaja osuvremenjivanja "Mrduše".
Lemo je pak poštovao izvornik, ali ga je iščitao na zanimljiv način.

Uveo je neke male promjene (Šimurina, seljak koji je u Zagrebu vidio pravog "Hamleta" postao je žena), ali, najbitniji je pomak u sagledavanju glavnih likova.

Svi smo mi Bukara

U pravilu, u "Mrduši" se Bukara prirodno nameće i stavlja u prvi plan, i ovaj lik - inače silno zahvalan za glumca - svojom vikom i psovkama potiskuje ostale.

Lemo je lik Bukare prigušio i dao mu lice opasno, tamno, ali i puno dvojbi, dok je na svjetlo izvukao učitelja Škuncu. Učitelj, razočarani alkoholičar, povlači sve konce i usmjerava ponašanje seoskih moćnika.


Scena je ispunjena bačvama i sugerira veliku krčmu na otvorenom, svojevrsnu velikomrdušku agoru na kojoj se raspravlja o jednoj, itekako aktualnoj točki dnevnog reda: Gdje su pare?


Redatelj je pribilježio kako se svatko od nas može dijelom prepoznati u likovima s pozornice:
- Svi smo mi Bukara. Pokušavamo vladati svijetom oko sebe, a ne vladamo sami sobom.

Svi smo mi Joco. Ljuti na svijet oko sebe, između grada i sela, pogođeni nepravdom, zaključani afektom, željni smo osvete.

Svi smo mi Anđa. Uokvireni patrijarhalnim naivnostima, odgojeni strahom, slomljenog srca, prebijene volje.

Svi smo mi Učitelj. U iluziji smo da nas je život bacio na krivo mjesto, u krivo vrijeme. Svi smo mi babe. Tračamo, kritiziramo, moraliziramo. Boga se bojimo. Susjeda mrzimo.

Svi smo mi narod. Izmanipulirani, iznuđeni, pokradeni. Od komunizma do konzumerizma, kupujemo ideale i prodajemo ih kao ideologije.

Svi smo mi Vlaji. Pokušavamo se kozjim stazama popeti na planinu života, kaže Lemo.


U predstavi igraju: Slaven Knezović (Bukara), Robert Pehar (Učitelj), Ivan Skoko (Joco), Angela Bulum (Anđa), Sanda Krgo Soldo (Majkača), Miro Barnjak (Puljo), Jelena Kordić Kuret (Šimurina) i Bojan Beribaka (Mačak).

Dramaturg je Dragan Komadina, scenografkinja Vesna Režić. kostimografiju potpisuje Mirjana Zagorec, skladatelj je Zvonimir Dusper Dus, a koreograf Leo Mujić.

Naslovnica Kultura