Mišljenja Cinemark

PREVARANTICE Pirova pobjeda feminizma

FILM: The Hustle; komedija; SAD, 2019.; REŽIJA: Chris Addison; ULOGE: Anne Hathaway, Rebel Wilson; DISTRIBUCIJA: Editus; OCJENA: **

Anne Hathaway i Rebel Wilson iskorištavaju i pelješe muškarce kao svojevrsnu kaznu što oni poslovično iskorištavaju žene. Međutim, tražeći 'savršene žrtve prevare', one (ne)posredno igraju na žensku seksualnost. U tom smislu, prethodni film sa Michaelom Caineom i Steveom Martinom bio je znatno feminističkiji. Glenne Headly se oslanjala isključivo na inteligenciju prilikom nadmudrivanja s njima dvojicom i u tom nadmudrivanju izvojevala pobjedu. Pobjeda Wilson i Hathaway je pirova.

Rodna zamjena uloga, takozvani "gender swap", drma svijetom filma potaknuta #MeToo pokretom. Sastavlja se "all female" ansambl glumica umjesto "male-dominated" ekipe i žene se sve češće nalaze u ulogama koje su prethodno igrali muškarci. Dame, dakle, definitivno imaju prednost.

Dobili smo nove "Istjerivač(ic)e duhova", "Oceanovih 8" kao nastavak "Oceanovih 11-13"... U ovom trenutku se u Cannesu sklapa financijska konstrukcija ženske inačice Stalloneova akcijskog klasika devedesetih "Cliffhanger", a u hrvatska kina je upravo stigla komedija "Prevarantice" s oskarovkom Anne Hathaway i komičarkom Rebel Wilson.

To je ženska verzija "Prljavih, pokvarenih prevaranata" iz 1988., komičnog klasika Franka Oza s Michaelom Caineom i Steveom Martinom koji je i sam remake "Priče za laku noć" glumačkog dvojca David Niven-Marlon Brando.

No, dok je "Dirty Rotten Scoundrels" unaprijedio "Bedtime Story", "The Hustle" ne unaprijeđuje priču "Dirty Rotten Scoundrels", samo je unazađuje i predstavlja korak natrag. "Prevarantice" se ne odmiču puno dalje od "ideje" da se Hathaway i Wilson nađu u ulogama Cainea i Martina, odnosno da je više-manje dovoljna samo "rodna zamjena" kao "update" da imaš (novi) film.

Nedavni "Ocean's 8", u kojem je glumila i Hathaway, puno je bolji primjer "gender swap" trenda, kinohit koji je uspio imati vlastiti (ženski) identitet, iako je preuzeo tuđi (muški). Zapravo, čini se kao da je ovaj film odobren na temelju "Oceanovih 8" koji je Hathaway glumački ukrala ostatku zvučnog ansambla (Sandra Bullock, Cate Blanchett...), pokazavši odličan osjećaj za komediju.

Ono, razmišljali su glavešine studija Metro Goldwyn Mayer i Universal Pictures, dajmo joj sad glavnu ulogu, ali i priliku da ordinira mondenim lokacijama poput (izmišljenog) gradića na francuskoj rivijeri Beaumont-sur-Mer, tj. izliku da defilira u "fensi-šmensi" krpicama, za razliku od Wilsonice ("Trashy haljino, opet si uspjela").

"The Hustle" se na prvi pogled čini idealnim za "Ladies Night" kinoizlazak, uz koktel dobrodošlice prije ulaska u kinodvoranu. Predlažemo dupli ili trodupli koktel, tada možda "Prevarantice" istinski nasmiju (žensku) publiku ili barem budu podnošljivije. Film uspije izmamiti osmijeh tu i tamo, doduše više tamo nego tu.

Hathaway je okej s britanskim naglaskom ("Julie Andrews te zove, želi da želi da joj vratiš glas natrag") i u liku njemačke liječnice dr. Shauffhausen, ali australski akcent joj baš i ne stoji kad se nakratko s njim posluži. Australski prirodno leži Wilsonici koja je ovdje puštena s komičarskog lanca dok se njezina sitna prevarantica Penny natječe s međunarodnom majstoricom prevare Josephie (Hathaway) u stilu "neka najbolja prevarantica pobijedi".

Odnosno, pobjeđuje prva koja izvuče određeni iznos od Thomasa Westerburga (Alex Sharp) kao tech-milijunaške inačice bogate nasljednice (pokojna, nezaboravna Glenne Headly) iz prijašnjeg filma. Komičarka je na momente prilično iritantna, kao kad zaglumi retardiranu, nekultiviranu princezu, sestru Josephine kad su zajedno pljačkale muškarce, prije nego što su shvatile da u ovom gradu nema mjesta za njih dvije.

Jedno je biti tjelesno i karakterno opozitan kolegici, s obzirom da se humor temelji na fizičkim, prevarantskim i inim kontrastima Penny i Josephine, a nešto sasvim drugo otići usput u "full retard" smjeru. Zbog Wilsonice koji put izgleda da Penny  dolazi iz nekog drugog filma, a isto vrijedi i za montažu njezina treninga, kad je Josephine priprema za prevarantske sheme kao je trenira za agenta 007.

Takvi "niđe veze" trenuci, kao i intruzije vulgarnosti, tj. zahodskog humora (pomfri iz WC školjke za "slijepu" Penny), nipošto ne idu na ruku filmu i ruiniraju njegov tako željeni "trendovski" feminizam. Naime, Penny i Josephine prakticiraju filozofiju iskorištavanja (i pelješenja) muškaraca kao svojevrsnu kaznu/osvetu što oni poslovično iskorištavaju žene, uključujući Martinove i Caineove likove iz prethodnika.

"Nijedan muškarac ne misli da je žena pametnija od njega", tvrdi Josephine i u tome vidi prednost prevarantica u odnosu na prevarante, moguće i "smisao" snimanja ženske verzije muškog filma. Međutim, tražeći "savršene (muške) žrtve prevare", Josephine i Penny (ne)posredno igraju na žensku seksualnost – prva kao seksača, druga kao sestra plavuše velikih grudi koja je, kao, u opasnosti.

"Biti zgodna nije dosta", govori Josephine, premda najviše ulaže u zgodnoću. U tom smislu, prethodni, suptilni(ji) film bio je znatno feminističkiji. Headly se oslanjala isključivo na inteligenciju prilikom nadmudrivanja s dvojicom muškaraca i u tom nadmudrivanju izvojevala pobjedu. Pobjeda Wilson i Hathaway je pirova.

'Sisati Russell Crowe'

Josephine i Penny se časte uvredama u filmu. Prva naziva drugu "sisati Russell Crowe" i "trol okruglog lica", a ni potonja joj ne ostaje dužna. "Izgleda kao leš knjižničarke", kaže Penny za Josephine.

Naslovnica Cinemark