Kriminalistički romani, čak i oni najopsežniji, koji dostižu gabarite ruskih klasika, vrlo su ekonomična literatura.
U njima nema mjesta za dugačke ekspozicije, razbarušene digresije i skretanja na sporedne pripovjedne kolosijeke.
Pisci kojima nedostaje discipline ili oni koji ne uspijevaju izoštriti fokus pa im ruka "bježi", bolje neka se okanu ove književne forme koja već od prve rečenice mora zarobiti pažnju čitatelja.
Te je činjenice argentinski autor Federico Axat bio itekako svjestan. Roman "Posljednja šansa“ (hrvatski prijevod potpisuje Branka Oštrec) otvorio je, štono se kaže, ravno u glavu.
U prenesenom, ali bogami i u doslovnom značenju: "Ted MacKay upravo je imao namjeru propucati sljepoočnicu kada je zvono na ulaznim vratima stalo uporno zvoniti."
Osujećeni s...