Kultura Kultura

iz prve ruke

Čedo Prodanović bira umjesto Đele: Odvjetnici su često prikazani kao antipatični, gramzivi, žmukleri, propalice, pokvareniji od svojih klijenata... Naravno da naša profesija i praksa često zna biti i vrlo časna...

iz prve ruke

Snimati u Hrvatskoj film o dobrom i poštenom odvjetniku koji se u interesu svojeg klijenta beskompromisno i još brzo i uspješno suprotstavlja sustavu, spada u sferu fikcije, a SF filmovi se u Hrvatskoj ionako ne snimaju

Čast da bira film u "kinotečnom" programu "Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića" ovog utorka pripala je Čedi Prodanoviću.

Za jednog od najboljih hrvatskih odvjetnika znali smo da je strastveni ljubitelj (jazz) glazbe, što je potvrdio ulogom DJ-a na radiju Yammat. Međutim, upravo smo doznali da je i filmofil.

- Neću vam lagati, film mi danas nije veća ljubav od jazza. U mladosti to su bile dvije ljubavi istog intenziteta, film čak i veća, jer je bio dostupniji.

Naime, u vrijeme moga odrastanja gramofonske ploče, a posebno jazza, koji je mene već tada zanimao, bilo je teško nabaviti, a bile su i skupe za naše mogućnosti, tako da se s njima baratalo kao s relikvijama.

No, danas sam puno "ažurniji“ s jazzom, pratim ga, naravno onaj dio koji me zanima – "up to date“, što s filmom nije slučaj.

Razlog za to je ustvari jednostavan – da biste recentno pratili filmsku produkciju i od mora konfekcijskih filmova pronašli ono najvrjednije, morate tome biti posvećen i, još važnije, morate imati mogućnost vidjeti te filmove, što je uz današnju kinodistribuciju nemoguće.

Stoga sam i danas strastveni gledatelj, još donekle i filmofil, ali svjestan da mi mnogi filmovi koje bi trebalo pogledati prolaze ispod radara, što mi se ranije nije ni slučajno moglo dogoditi – govori Prodanović.

Kada je i kako ljubav prema filmu procvala? Koji su filmovi zaslužni za tu romansu?

- Počelo je fascinacijom filmom kao medijem. Sjećam se da sam negdje 1955. kao dijete u Vinkovcima prvi put u životu vidio crtić ("Snjeguljica i sedam patuljaka") i doživio kulturološki šok.

Prava ljubav prema filmu je procvala u gimnaziji s francuskim "novim valom" (Godard, Truffaut, Malle, Chabrol) i, naravno, filmovima poput "Do posljednjeg daha“ i meni tada posebno dragog "400 udaraca“.

TV ima 'lepršavi repertoar'

Jeste li se kao ljubitelj jazza pronašli u filmu "La La Land", tj. liku Ryana Goslinga?

- Kod odabira filmova ne tražim neku poveznicu s jazzom, kod filma su mi važnije druge stvari – priča, ideja, poruka, vizualni doživljaj.

Naravno da mi je simpatično vidjeti ljude koji su nečemu u potpunosti posvećeni, posebno prema muzici.

"La La Land“ je mjuzikl, meni ne osobito omiljeni žanr, film je zgodan, no kao što sam rekao, od filma tražim nešto više od zgodne priče i savršene produkcije.

Što kažete na "Ritam ludila" istog redatelja i, recimo, Coppolin "Cotton Club" te Eastwoodov "Bird"?

- "Ritam ludila" nisam gledao, "Cotton Club“ je majstorski napravljen film, kao i svaki Coppolin. Mom muzičkom habitusu je najbliži film "Bird“.

S obzirom na stresan posao, koliko vam filmovi služe i za opuštanje? Volite li pogledati i nešto lepršavije?

- Naravno da se čovjek nakon gledanja dobrog filma osjeća bolje, ispunjenije. A što se lepršavosti tiče, s obzirom da većinom gledam filmove na TV-u, onda sam i prisiljen češće se opustiti uz dostupni, prečesto "lepršavi“ repertoar.

Kako kao odvjetnik gledate na odvjetničke trilere i sudske drame? Koliko su realistični takvi filmovi? Imate i tu neke favorite, od Gregoryja Pecka u "Ubiti pticu rugalicu", preko ekranizacija Grishama, do "Odvjetnika iz Lincolna" s Matthewom McConaugheyjem?

- Naravno da me intrigiraju takvi "odvjetnički“ filmovi, no oni su većinom snimani pristupom poput onog poznatog vica o odvjetnicima: "Znate li onaj vic o 20 odvjetnika na dnu mora? Ne znam, ali početak je dobar."

Dakle, odvjetnici se pretežno prikazuju kao antipatični, gramzivi, žmukleri, propalice, pokvareniji od svojih klijenata, spremni na svakojake prljavštine.

Naravno da to nije realna slika naše profesije i prakse koja često zna biti i vrlo časna.

Zato mi je od "Odvjetnika iz Lincolna“ puno draži Gregory Peck u "Ubiti pticu rugalicu“, po mojem mišljenju najboljem "sudskom“ filmu.

Između Čaruge i Prousta

Jeste li imali koju filmsku odvjetničku situaciju u pravom životu?

- Naravno da se i u odvjetničkom životu pojavljuju "filmske“ priče, uostalom ovaj "sudski“ filmski žanr se često i koristi autentičnim slučajevima.

Tokom dugogodišnje odvjetničke prakse zatekao sam se i sam u nekim takvim situacijama, ali bi navoditi takve slučajeve zahtijevalo dodatni intervju, a na koncu, ne radi se ni o čem spektakularnom, već neviđenom.

Kako to da nema odvjetničkih filmova u CRO kinematografiji?

- Tu vrstu filmova puno uspješnije mogu snimati kinematografije u kojima postoji tristogodišnja tradicija uređene pravne države.

Snimati u Hrvatskoj film o dobrom i poštenom odvjetniku koji se u interesu svojeg klijenta beskompromisno i još brzo i uspješno suprotstavlja sustavu, spada u sferu fikcije, a SF filmovi se u Hrvatskoj ionako ne snimaju.

Našemu mentalitetu je bliži hajdučki duh. Zato je i mogao nastati tako dobar film poput "Čaruge“.

Možda bi se, doduše, moglo - s obzirom na stanje u našem pravosuđu - napraviti neku vrstu adaptacije Proustova "U potrazi za izgubljenim vremenom“.

Ima li film koji birate veze s jazzom i odvjetništvom? Ili, jeste li razmatrali neki od takvih filmova za izbor? Možete li ga predstaviti potencijalnim gledateljima da ne napravite "spoiler" i ne otkrijete o kojem je filmu riječ?

- Film koji sam konačno izabrao je jedan od tri koja sam predložio. Pri tome se nisam sjetio ni jazza niti odvjetništva, to bi donekle bio i ograničavajući faktor u izboru.

Nisam se rukovodio žanrom, vestern i nije moj omiljeni žanr, nego njegovom kontroverznom sudbinom koja je dokaz kako neke vrijednosti često puta mogu biti dovedene u pitanje, pa i potpuno negirane, ako se poklope nepovoljne okolnosti.

No, na koncu prava univerzalna vrijednost kad-tad mora uspjeti, pa makar "per aspera ad astra“. Film je inače uradak jednog od mojih omiljenih redatelja.

Dakle, moj izbor ovog filma prvenstveno je temeljen na nekim mojim estetskim kriterijima i uopće doživljaju filma, a dodatni razlog su bile i okolnosti pod kojima je nastao i konačno nakon dugo vremena doživio priznanje.

Ljude nagovarate da slušaju vaše jazz favorite, jeste li tako uvjerljivi i kad su vaši omiljeni filmovi u pitanju? Koji bi to bili?

- To 'nagovaranje' je jednostavno želja da s meni dragim ljudima podijelim užitak slušanja, gledanja, a i čitanja neke knjige koju sam upravo otkrio.

Uz to je i dobrodošla razmjena informacija o tome što se ne smije propustiti od filmova ili jazza, posebno kada ljudi zaziru od nečega njima nepoznatog, što a priori smatraju stranim i neprihvatljivim za svoj filmski, odnosno glazbeni ukus.

Moja okvirna 'top-lista' predstavlja izbor filmova koji su mi u određenim vremenima gledanja bili posebni, 'novi' po izražaju, bitni po temi i stavu ili su jednostavno kod mene izazvali snažne emocije.

Oni su neki međaši u mojem 'filmskom razvoju', s time da napominjem da ja nisam osoba koja sve pamti, zna citate i može reproducirati čitav sadržaj filma.

Meni zauvijek ostaje pamćenje doživljaja nekog filma, snažni dojmovi i emocije koje je kod mene izazvao, s time da me uz meni značajan film uvijek veže neki fragment ili određena scena, glumac, kamerman i sl.

Dakle, moja 'top-lista' nije definitivno vrijednosna ljestvica, jer bih onda morao krenuti s 'Građaninom Kaneom', Tarkovskim i sl., nego popis meni dragih, a uvjeren sam i dobrih filmova.

- Ukradeni poljupci (Truffaut)

- Zasjeda (Ž. Pavlović)

- Profesija reporter (Antonioni)

- Nevinost bez zaštite (Makavejev)

- Strategija pauka (Bertolucci)

- Otac na službenom putu (Kusturica)

- Kino amater (Kieslowski)

- Splav meduze (Karpo Godina)

- Nashville (Altman)

- Pogledaj me, nevernice (Karanović)

- Tanka crvena linija (Malick)

- Prije kiše (Mančevski)

- Bit će krvi (P.T. Anderson)

- U raljama života i Ustav RH (Grlić)

- Sreća (Tod Solondz)

- Izgubljeni u prijevodu (S. Coppola)

- Biti John Malkovich (Spike Jonze)

- Ljubav (Haneke)

- Hladni rat (Pawlikowski)

Naslovnica Kultura