Kultura Kultura

arheologija dobila oči

Pionirsko djelo u hrvatskoj forenzici: lice solinske ljepotice iz 10. stoljeća gledamo pomoću CT-a i 3D modeliranja!

arheologija dobila oči

Lice i izgled te žene, ljepotice iz 10. stoljeća, koje nam donosi u ponedjeljak navečer u solinskom "Zvonimiru" otvorena izložba naslovljena s "Lica s Rižinica", nije plod rada nekog nadahnutog kipara, nego znanosti, u ovom slučaju forenzike. Kako?

Naprosto, rekonstruirane su njezine facijalne kosti pronađene na znamenitom arheološkom lokalitetu, koji je svoje mjesto u pučkoškolskim udžbenicima povijesti zavrijedio zahvaljujući onom bovanu s uklesanim imenom kneza Trpimira.


No, da bi se do toga došlo, valjalo je u pomoć pozvati američko sveučilište Penn State, gdje je uzimanjem uzoraka za utvrđivanje DNK i nedestruktivnim snimanjem mikro CT uređajem omogućena detaljna analiza te 3D ispis modela lubanje u stvarnoj veličini, što je obavljeno u splitskom laboratoriju.

Zatim su manchesterskom metodom, ma što to značilo, na tu osnovu dodani slojevi mišića, tkiva i kože te smo dobili lice pokojnice preminule u 10. stoljeću.

Pionirski pothvat

Ovaj izložbeni eksponat djelo je Josipe Marić, forenzičarke i konzervatorice, koja nam kazuje kako slične metode do sada nisu primjenjivane u Hrvatskoj, te tako svjedočimo jednom pionirskom djelu u hrvatskoj forenzici, koja tako postaje pratilja arheologije, a ona je, pak, pomoćnica povijesne znanosti...


Ali, to nije sve jer, kako bi dojam o ženi iz toga vremena – koja, po svemu sudeći, nije čuvala koze i ovce po obroncima Kozjaka – bio potpuniji, u susjednoj vitrini predstavljen je i kozmetički pribor za njegu lica, pronađen također na Rižinicama, a kako je riječ o udanoj ženi, u dobi između 25 i 29 godina, pokopanoj zajedno s mužem, izložba je u 2D tehnologiji donijela i rekonstrukciju njegova izgleda. Što sve neće izmislit!


Izložba "Lica s Rižinica" kao multimedijalni projekt koji spaja rezultate arheoloških i antropoloških istraživanja te umjetničko izražavanje, plod je suradnje Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Sveučilišnog odjela za forenzičke znanosti i Umjetničke akademije u Splitu.

Autori, odnosno nositelji projekta, su Ljubomir Gudelj, viši kustos MHAS-a, Željana Bašić, Ivana Kužić i Ivan Jerković s Forenzike, te Ida Bugarić i Nikolina Ćuk, stručne suradnice Umjetničke akademije. Spomenusmo već, likovne rekonstrukcije lica pokojnika izradila je Josipa Marić.

Istinska novost

Sve ovo događa se kao eho arheoloških istraživanja – izvještavali mi o tomu – na arheološkom lokalitetu Rižinice koja se provode zadnjih sedam godina, pri čemu su znatno pomaknute granice onoga što su nam s lokaliteta stiješnjenog između Kliške ceste i Ilijina potoka baštinili don Frane Bulić i Ejnar Dyggve.

Prije svega u vremenu. Tako se s jedne strane stiglo do rane antike, a s druge do kasnog srednjeg vijeka, a sve to donijelo je i izobilje arheološkog materijala i nalaza koji tek čekaju konačne interpretacije. Osobita zanimljivost su različiti načini pokopavanja, nalazi urni ispunjenih pepelom pokojnika, antički sarkofazi i srednjovjekovni grobovi ograđeni suhozidom.

Akroteriji u obliku glava na poklopcu sarkofaga približna su slika konkretnih osoba jedne generacije, no lice žene, pokopane tijekom srednjeg vijeka, oživljeno zahvaljujući suradnji različitih profesija, istinska je novost koju donosi ovaj postav...


Otvaranje izložbe, koju je otvorenom proglasio solinski dogradonačelnik Tihomir Bečko, bilo je popraćeno – po staroj navadi grada na Jadru gdje, kad je riječ o kulturi, nema problema s kvorumom – iznimnim interesom posjetitelja.

A dolazak djece iz škola, koja će ovdje ostavljati svoje kreacije, tek se očekuje. Izložba će potrajati do konca ovog mjeseca.

Naslovnica Kultura