Kultura Kultura

Pula ostaje bez tri nagrade

Filmskom festivalu u Puli okreću leđa Društvo redatelja i Filmski savez. Nisu zadovoljni, kažu, tretmanom domaćeg filma, kao ni nekim drugim dubioznim programskim odlukama

Pula ostaje bez tri nagrade

S druge strane, umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala Zlatko Vidačković naglašava da Pula ima svoje nagrade - Zlatne Arene, te da nema ništa protiv oduke DHFR da se Fabijan Šovagović više ne dodjeljuje u Puli, pače drago mu je da ide baš u Vukovar.

Prvi put u povijesti njezina dodjeljivanja, nagrada Fabijan Šovagović, kojom se tradicionalno nagrađuje glumac ili glumica za izuzetan doprinos hrvatskoj kinematografiji, neće se dodijeliti na Pulskom filmskom festivalu.

Prema odluci Društva hrvatskih filmskih (DHFR) redatelja, ove godine će se nagrada dodijeliti na Vukovar Film Festivalu umjesto u Puli kao dosad, a bit će uručena hrvatskoj filmskoj i kazališnoj glumici Inge Appelt.

U službenom priopćenju je istaknuto kako "DHFR već dugo upozorava na nezadovoljavajući odnos Pulskog filmskog festivala prema hrvatskim filmskim autorima, stvaraocima i profesionalcima".

Zašto je tome tako, tj. u čemu se sastoji to nezadovoljstvo, odlučili smo doznati od predsjednika DHFR-a Antonija Nuića.

- Već dugi niz godina DHFR upozorava na krajnje nelogičan i slab tretman hrvatskog filma i filmskih autora, izvođača i djelatnika na manifestaciji koja treba biti središnje mjesto valorizacije domaćeg filma, kao i središnje mjesto razgovora o probemima cijele kinematografije te o načinima rješavanja istih.

Festival u Puli treba biti i manifestacija s koje hrvatski film ide dalje u svijet. Sve to festival nije i zbog toga smo, nakon godina u kojima smo pokušali blažim putem, pregovorima i razgovorima ukazati na probleme, odlučili povući radikalniji potez i bojkotirati festival.

Osim preporuke članovima da se ne odazivaju pozivima na festival, te nesudjelovanja u radu Vijeća festivala, povlačimo i nagradu Fabijan Šovagović koju redatelji daju glumici ili glumcu za izuzetan doprinos hrvatskoj kinematografiji - izjavio nam je Nuić i nastavio.

- Pula je festival koji ima ozbiljan budžet s kojim mora napraviti puno više za hrvatski film i filmske autore, svoje smo zamjerke iznijeli umjetničkom ravnatelju festivala prije gotovo dva mjeseca.

DHFR će prestati s bojkotom festivala onog trena kad vidi konkretne korake u smjeru ispunjavanja funkcije koja je razlog postojanja tog festivala, a to je valorizacija, promocija i plasman hrvatskog filma – zaključio je Nuić u trenutku kad nam je stigla i vijest od Hrvatskog filmskog saveza o povlačenju dodjele nagrade Vedran Šamanović s Pulskog filmskog festivala.

Pridoda li se tome i kalendarsko/lokacijsko izmještanje dodjele nagrade Društva hrvatskih filmskih kritičara, Oktavijan, za dugometražni igrani film s Pulskog filmskog festivala, čini se da se Pula bojkotira.

Premda, predsjednik DHFK-a Igor Saračević kratko nam je istaknuo da to nije bojkot od strane Društva hrvatskih filmskih kritičara.

Diana Nenadić iz HFS-a dala nam je svoje mišljenje u vezi problematike.

- Povlačenje dodjele triju važnih filmskih nagrada s ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala nedvojbeno je posljedica dugogodišnjeg nezadovoljstva nejasnim i dubioznim  kriterijima umjetničkog ravnatelja Zlatka Vidačkovića, kojemu je ove godine potvrđen i novi dvogodišnji  mandat.

Vodeći niz godina najvažniji nacionalni filmski festival, g. Vidačković je uspio personalno obojiti festival tek svojim lošim programskim odlukama, koje su vrlo često zadirale u programski “teritorij” drugih festivala (prije svega drugog nacionalnog festivala, Dana hrvatskoga filma),  ali ga nije uspio personalizirati i autoritetom znalca sa čvrstim kriterijima te transparetnom i otvorenom komunikacijom sa članovima filmske zajednice oko otvorenih pitanja hrvatske kinematografije i filma.

Osim stalnih progovora glede upitnog razvrstavanja filmova u natjecateljski i nenatjecateljski program, neprimjerenost pojedinih filmova za prikazivanje na određenim lokacijama te selekcije filmova u međunarodnom programu (kao i “pumpanje” rasta gledatelja na račun komercijalnih blockbustera kojima nije mjesto na ovakvom festivalu), evo nekoliko primjera druge vrste...

Prošle godine g. Vidačković tražio je da se iz programa PFF-a izbaci dodjela dviju nagrada – “Šovagović” (utemeljitelj DHFR) i “Šamanović”, tvrdeći, primjerice, da se ova druga  ionako dodjeljuje samo kratkom filmu (što nije istina i nije sukladno njezinom Pravilniku) pa joj nije mjesto na festivalu cjelovečernjeg filma (koji pritom ne odustaje i od programa kratkog filma!), a osim toga može utjecati na odluke drugih žirija jer se dobitnik zna prije početka festivala.

Ove godine, pak, prošla je kroz sito Vijeća PFF-a nova i potpuno paradoksalna Vidačkovićeva ideja da svi kratki filmovi u programu koji nije natjecateljski trebaju biti premijerni, za razliku od igranih u glavnom natjecateljskom programu većina kojih je, kao što znamo, reprizna.

Zaključno: umjetnički ravnatelj svake godine serviva općinstvu neku novu kontroverznu odluku, zajednica reagira i on je povuče.

Ta “trial & error” igra ne upućuje na dosljednost i jasan koncept festivala, a u konačnici stvara nepotreban razdor u filmskoj zajednici koja Pulski filmski festival ne doživljava kao centralno mjesto okupljanja i vrednovanja domaće filmske produkcije - sumirala je Nenadić.

S druge strane, Vidačković naglašava da Pula ima svoje nagrade - Zlatne Arene, te da nema ništa protiv oduke DHFR da se Fabijan Šovagović više ne dodjeljuje u Puli, pače drago mu je da ide baš u Vukovar.

- Pula je toj nagradi bila samo domaćin uručenja, nismo ni na koji način sudjelovali u nominacijama i odlučivanju. Pulski filmski festival ima statutom predviđenu Zlatnu Arenu za životno djelo koju jedno vrijeme nismo dodjeljivali jer je bilo više sličnih nagrada strukovnih udruga, kao i nagradu Marijan Rotar Javne ustanove PFF.

Bit će mi zadovoljstvo i čast da predložim za idući festival laureata naše vlastite, tradicionalne Zlatne Arene za životno djelo koju je prvi dobio Dušan Vukotić 1956., a kasnije i Boris Dvornik, Krešo Golik, Branko Bauer, Vatroslav Mimica i dr.

Što se tiče nagrade Vedran Šamanović, već sam ranije predlagao Festivalskom vijeću da se ona ne dodjeljuje u Puli prvenstveno zato što je to godišnja nagrada koja uključuje i kategorije koje su kod nas nenatjecateljske (kratki igrani, dugi dokumentarni) ili ih uopće nemamo (eksperimentalni, animirani), a u kategoriji dugometražnog igranog filma kolidira sa Zlatnim Arenama.

Po pitanju nagrade Oktavijan posve razumijem razloge koje je navelo Hrvatsko društvo filmskih kritičara, a to je da se svim članovima HDFK, uključujući one koji ne dolaze u Pulu, omogući da krajem godine sudjeluju u glasanju za Oktavijana za dugometražni igrani film.

Festival će pak provesti anketu među hrvatskim novinarima akreditiranim na Festivalu i zamoliti ih da ocjene sve hrvatske filmove i koprodukcije, te ćemo rezultate ankete tj. prosječne ocjene objaviti na završnoj tiskovnoj konferenciji. Takva anketa provodila se u Puli još na prvom festivalu 1954. i starija je od Zlatnih Arena uvedenih 1955. godine.

Zaključno, podržavam sve tri odluke i želim im puno sreće sa novim domaćinima, a Pulski festival ide dalje sa svojim vlastitim nagradama starim šest i pol desetljeća – Zlatnim Arenama koje će se dodjeljivati pred auditorijem od 5000 ljudi na najdugovječnijem i najposjećenijem festivalu nacionalnog filma na svijetu - stavio je Vidačković točku na kraj rasprave.

Vukovar umjesto Pule

Nuić je objasnio zašto baš Vukovar umjesto Pule.

- Vukovar Film Festival je odabran nakon konzultacija s obitelji Šovagović. Festival je u kraju iz kojeg potječe Fabijan Šovagović, pa je s te strane odabir logičan, a vodstvo Vukovar Film Festivala je pokazalo veliku volju i spremnost u pružanju domaćinstva nagradi Fabijan Šovagović, tako da je odluku bilo lako donijeti.

Naslovnica Kultura