Mišljenja Cinemark

PAKLENI VAL Gas do surferske daske

FILM: Point Break; akcijski triler; SAD, 1991.; REŽIJA: Kathryn Bigelow; ULOGE: Patrick Swayze, Keanu Reeves; OCJENA: *****

'Point Break' pršti od adrenalinske akcije, ali i filozofije i karakterizacije. Ovo je uzbudljiva ultimativna vožnja od filma, 'killer rush', baš kako voli Bodhi koji jedva čeka najveće valove kakve podigne oluja dvaput u jednom stoljeću. U filmu koji se, poput Bodhijevog 'paklenog vala', događa jednom u 50 godina, akcijske scene su ekstenzija likova samih i njihovih uvjerenja. Produhovljeni 'Pakleni val' je 'Dan velikih valova' žanrovske kinematografije.

Supružnici Kathryn Bigelow i James Cameron bili su međusobna konkurencija u kinima prije 28 ljeta, baš u srpnju. Bigelowičin "Point Break" (1991.) imao je kinopremijeru u punom jeku vladavine Cameronova "Terminatora 2" i dosurfao na drugo mjesto američkog box-officea.

Konkurencija je, zapravo, teška riječ budući da je Cameron potpisao "Pakleni val" kao izvršni producent. Cameronov utjecaj se osjeti u jednom od najboljih akcijskih trilera devedesetih, režiranom na uzvišenoj valnoj duljini s njegovim (trans)žanrovskim klasicima i društveno-politički promišljenom (pljačkaši banaka pod maskama bivših američkih predsjednika).

Film "Point Break" je više od tipičnog "akcića" kakav obećava premisa o agentu FBI-ja ubačenom "undercover" među surfere koji pljačkaju banke kao "Reagan", "Nixon", "Carter" i "LBJ". Spiritualan, filozofičan, egzistencijalan u slici (krasna fotografija Donalda Petermana; "Flashdance", "Morska sirena u New Yorku") i zvuku (vrhunaravno ugođajna glazba Marka Ishama; "Rijeka sjećanja", "Vremenski policajac").

Bigelow stavlja prefiks "meta" u fizički i otkriva duhovnu stranu akcijskog filma. Onako kao što je Bodhi (magnetični, nikad bolji Patrick Swayze) otkrio duhovnu stranu mora i surfanja koja će prosvijetliti saveznog agenta-novaka Johnnyja Utaha (Keanu Reeves u prvoj akcijskoj ulozi) nakon što mu tajni zadatak infiltriranja u njegovo surfersko pleme pljačkaša naloži da prosurfa.

"Budi uporan, promijenit će ti život", savjetuje Johnnyja mladi prodavač surferskih dasaka kad ovaj odluči da će "prodaskati ili poginuti". Prva redateljica "muških", akcijskih filmova u povijesti kinematografije ovdje radi karakternu inverziju Cameronovih uradaka, ali i vlastitog prethodnika "Blue Steel".

U žarištu nisu snažni ženski likovi, poput Sarah Connor, Ellen Ripley ili policajke-novakinje Megan Turner (Jamie Lee Curtis) u "Plavom čeliku", već muškarci. Jedini važniji ženski lik, zanimljivo, nosi kraću kosu i ima muško ime Tyler (Lori Petty) i sveden je ljubavni interes junaka s kojim će podijeliti jednu magičnu, glazbom nošenu scenu ljubavi na plaži, malu ulogu, gotovo epizodu, možda zato što je Johnny zainteresiraniji za Bodhija.

Tyler će u jednom trenutku čak naglas prokomentirati "previše testosterona/muškarčina" nalazeći se u društvu s Johnnyjem, Bodhijem i surferima. "Mulac igrač footballa", "young, dumb and full of cum", kako mu vele partner Pappas (Gary Busey iz "Dana velikih valova" Johna Miliusa) i nadređeni Harp (John McGinley), Johnny je završio obuku, ali nema iskustva na terenu i želi se dokazati u FBI-jevu odjelu za pljačke banaka.

Dakle, slično kao Megan među uličnim policajcima. Povezuje ih i odnos s muškarcem na drugoj strani zakona, uz tu razliku što je u "Blue Steel" on postao opsjednut policajkom, a Johnny, pak, Bodhijem koji nije takav psihopat. Otvaranje "Paklenog vala" uspostavlja duhovnu vezu agenta i surfera koju su pokušali dosegnuti drugi akcijski hitovi poput Bigelowičinim filmom inspiriranih "Brzih i žestokih".

U paralelnoj montaži simetričnih kadrova pratimo Johnnyja na njegovom završnom, kišom natopljenom poligonu za agenta i Bodhijevo kroćenje valova dostojno surfanja u Miliusovu "The Big Wednesday", sve u usporenom pokretu. Pucanje i surfanje, kiša i more, postat će jedno kad se njihovi svjetovi sudare, a Johnny se pobratimi s oceanom i Bodhijem, jednim od najimpresivnijih likova u akcijskim devedesetima.

On je "zen surfer", "moderan divljak", "tragač" koji traga za "ultimativnom vožnjom". Ovisnik o adrenalinu, bilo da je to surfanje, skakanje iz aviona ili pljačkanje banaka. Nije Bodhi pohlepni lopov, provokativno skriven ispod maske Reagana, niti pljačka banke isključivo zbog love.

Bivši američki predsjednici pljačkaju samo blagajne, ne i trezore. "Dugo smo vas pljačkali, još ćemo malo", cinično će "Reagan" dobaciti zaposlenicima i klijentima u prvoj pljački, dok "Nixon", pak, "osobno smanjuje (američki) proračun" pelješeći banku. "Hvala, ne zaboravite glasati", poručuju oni na odlasku iz banke.

Pljačka za Bodhija predstavlja dvostruki cilj koji opravdava sredstvo - "predsjednici" tako plaćaju put do valova i omogućavaju beskrajno surfersko ljeto, ujedno vode revoluciju protiv sustava koji ubija ljudski duh. "Zašto služiti zakonu kad možeš njime vladati", pita se Bodhi.

Preneseno, nešto slično radi i Bigelow režirajući film kontra dominantnog hollywoodskog (akcijskog/blockbusterskog) sustava kojemu odbija robovati. "Point Break" daje gas do surferske daske i pršti od adrenalinske, testosteronske akcije, ali i filozofije i karakterizacije.

Ovo je uzbudljiva ultimativna vožnja od filma, "killer rush", baš kako voli Bodhi koji jedva čeka najveće valove kakve podigne oluja dvaput u jednom stoljeću. U akcijskom filmu koji se, poput Bodhijevog "paklenog vala", događa jednom u 50 godina, Bigelow je orkestrirala možda najbolju potjeru "auto-tabanićima" u povijesti.

Podsjetimo: Johnny hvata "Reagana" po ulicama, alejama, dvorištima, kućama (pazi, oštar pas!), a svemu tome prethodi dvostruko simbolični prizor predsjednika osamdesetih kako bacačem plamena prži i diže u zrak automobile (kao da je sam protagonist akcijskog filma iz njegove dekade, destruktivni porivi američki vladara).

U stopu je prati sirova, koreografirano-nekoreografirana karate tučnjava na plaži u stilu Swayzejeve "Kuće na putu", napose izvrsna ranojutarnja racija na dilersko gnijezdo u kojoj kosilica zamalo preuzima ulogu Čehovljeve puške. Dah do kraja oduzimaju virtuozno snimljene scene (i)skakanja iz aviona s padobranima i bez njih.

Neke od tih scena snimljene su na tlu, s glumcima koje su lebdjeli desetak metara u zraku (tko je gledao padobranski akcić "Opasna zona" s Wesleyjem Snipesom, zna na što se pod tim misli), a neke visoko gore na nebu. "Ne možeš prići bliže Bogu", veli Bodhi.

Stopostotno posvećen ulozi, Swayze je svoj drugi skok akcijaški izveo sam, bez pomoći dublera, zelenog ekrana i CGI-ja. Samo Swayze, nebo, zemlja koja juri prema njemu i vjetar. "He's like the wind", mogli bismo parafrazirati stihove njegove pjesme iz "Prljavog plesa", ali radije nećemo miješati kruške i jabuke, romantičnu dramu u duhu žanra i akcijski triler koji izvan žanrovskih kanona traga za smislom, poput njegovih likova.

Akcijske scene su ekstenzija likova samih i njihovih uvjerenja, stanja uma gdje se "gubiš i nalaziš". Produhovljeni "Pakleni val" je "Dan velikih valova" žanrovske kinematografije, još uvijek čudesno, transcedentalno filmsko iskustvo koje u nekim scenama nije moglo prići bliže akcijskom Bogu.

Bigelow vs. Cameron

"Point Break" se ove nedjelje prikazuje a HTV-u u ciklusu "Filmovi s pet zvjezdica". Zanimljivo, "Pakleni val" nije uspio skinuti "Terminatora 2" s prvog mjesta gledanosti 1991., ali Bigelow je potukla tada biveg muža Camerona na dodjeli Oscara 2010., kad je "Narednik James" odnio glavne kipiće "Avataru".

Naslovnica Cinemark