Kultura Kultura

Librofilija

Hanif Kureishi 'Ništa', roman o odjavnoj špici života

 Librofilija

'Ništa' je priča o tome kako strasti, umjetničke i erotske, propadaju kudikamo sporije od naših organa, kako se i na korak do samrtničkog hropca može osjećati požuda, ali i potreba da se ostavi još jedan kreativni trag vlastita postojanja

Kako vrijeme prolazi... Kao da je jučer Hanif Kureishi postao prvo mlada zvijezda filmske scenaristike, potom i proze, a evo pred nama je već osvanuo roman u kojemu se "dojučerašnji" mladac bavi starošću.

Ovaj autor englesko-pakistanskog porijekla rođen 1954. u Bromleyju (tada gradiću u blizini metropole, a danas jednom od londonskih predgrađa), prvo je pisao porniće pod pseudonimima Antonia French i Karim. Potom se iskušao kao dramski pisac, a velika faca postao je sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća hvaljenim scenarijima za filmove "Moja mala praonica" i "Sammy i Rosie se tucaju". Čovjek s reputacijom odličnog autora scenskih i filmskih "libreta", kao prozaik debitirao je 1990. godine danas kultnim romanom "Buddha u predgrađu". Knjiga je osvojila prestižnu nagradu "Whitebread" u kategoriji romanesknog debija i adaptirana je u televizijsku seriju čiji je soundtrack potpisao David Bowie.

Otada je Hanif Kureishi objavio još sedam romana, nekoliko zbirki kratkih priča i eseja te nefikcijskih knjiga. Zakićen je cijelim nizom uglednih nagrada i priznanja, k tome još i francuskim te britanskim državnim odlikovanjima. No, u međuvremenu je uspio temeljito zahladiti odnose s lijepim brojem članova svoje obitelji, koji mu zamjeraju da je bez previše skrupula pisao o njihovim životima i pretvarao ih u književne likove.

"Ništa", osmi Kureishijev roman (prijevod potpisuje Borivoj Radaković), kao da priziva njegove spisateljske početke. Radi se o kammerspielu koji se gotovo u cijelosti odigrava u jednome stanu i u kojem sudjeluju samo četiri dramska važna lika (uz ponekog usputnog epizodista). Narator je Waldo, ostarjeli filmski redatelj kojemu službena historiografija tepa kao jednom od najvećih autora svoga vremena. O njemu se pišu studije i knjige, a ugledne institucije i festivali priređuju mu retrospektive.

U najboljim danima uživao je u društvenom životu koji je bio na visini njegove umjetničke reputacije: prijateljevao je s Davidom Bowiejem i njegovom suprugom Iman, Joeom Strummerom, Dennisom Hopperom... Osim slave, popularnosti i prijatelja, imao je i izgled: "Bio sam jebozovan: divan muškarac sav u sjaju i hipijevskim điđama, plećat, crne kose do ramena i s guzovima za koje bi svatko platio da ih može ugristi."

Danas je Waldo tek sjena onog starog: "Kokain je učinio svoje s mojim srcem. Ugrađen mi je stent. Imam i većinu boleština: dijabetes, rak prostate, čir, početke multiple skleroze, zatvor, proljev, i samo jedan zdrav kuk, kašalj, fobije, ovisnosti, opsesije i hipohondriju." Što je najgore, u kolicima je, potpuno ovisan o tuđoj pomoći. Njoj je (pomoći) ime Zee. Ni ona nije baš prva mladost, premda je kudikamo mlađa od Walda, njegova je partnerica i njegovateljica, iako je on uvjeren kako je ono prvo prestala biti, a ni ono drugo neće ostati dovijeka.

Razlog za tu veliku promjenu vidi u Eddieju, nominalno filmskom kritičaru i publicistu bez stalnog zaposlenja, ali u stvari grebatoru koji se šlepa uz svijet slavnih i bogatih pokušavajući pokrpati dronjke vlastita nesolidnog života. Ta, očito šarmantna, bitanga davno se uvukla Waldu pod kožu, pa ga je redatelj napola udomio koristeći ga kao privatnu Katicu za sve.

No, sada mu se čini da parazitu Waldu nisu dovoljne tek povremene financijske injekcije, nego da bi on htio i njegovu Zee, koja se, da sve bude još gore, nimalo ne opire zavodničkom uljezu, dapače. U pokušaju da ih raskrinka Waldo će angažirati svoju staru prijateljicu, Anitu, veliku filmsku zvijezdu, još uvijek dobro (ma šta dobro, sjajno!) držeću ljepoticu. Kako se priča o ovom erotskom trokutu – s pridodanom četvrtom puntom – raspliće, provjerite sami.

U najkraćem, "Ništa" je priča o tome kako strasti, umjetničke i erotske, propadaju kudikamo sporije od naših organa, kako se i na korak do samrtničkog hropca može osjećati požuda, ali i potreba da se ostavi još jedan kreativni trag vlastita postojanja. Kureishi pritom nije pompozni, patetični mudroser. Upravo suprotno, njegov je tekst sav natopljen paprenim crnim humorom, on je ciničan, ujeda i grize da bi se potom narugao i čitatelju i sebi, bivajući bezobrazno zabavan čak i kad se bavi konačnim pitanjima.

K tome, ovaj romansirani dramolet prekrcan je britkim mislima koje imaju dubinu poslovice, a vickastost aforizma kao, na primjer, "Narcizam je naša religija. Štap za selfije je naš križ i moramo ga svugdje nositi sa sobom" ili "Mi umjetnici slični smo kapitalistima, prisvajamo sve i krademo živote". Da skratim, "Ništa" je itekako nešto, kratak roman za dugo promišljanje.

Naslovnica Kultura