Mišljenja Cinemark

ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU Najbolji film svih vremena? Nije ni naj-film 90-ih niti 1994., ali klasik jest

FILM: The Shawshank Redemption; drama; SAD, 1994.; REŽIJA: Frank Darabont; ULOGE: Tim Robbins, Morgan Freeman; OCJENA: *****

Danas je jasno je zašto se 'The Shawshank Redemption može smatrati barem (američkim) klasikom, ukoliko ne najboljim filmom svih vremena. 'Shawshank' sa sjetom gleda na 'Gildu', kao što mnogi 2019. nostalgično gledaju na njegove 90-e budući da se ovakvi filmovi u pravilu više ne snimaju.

Sami vrh liste 250 najboljih filmova svih vremena na popularnoj stranici Internet Movie Database još uvijek suvereno drži "The Shawshank Redemption" (1994.). Zatvorska drama Franka Darabonta nalazi se na prvom mjestu takoreći od kraja devedesetih.

U međuvremenu je samo "Kum" na neko vrijeme potjerao "Iskupljenje u Shawshanku" na drugu poziciju, da bi od 2008. naovamo Darabontov redateljski prvijenac ponovno zasjeo na čelo IMDb-ove liste. Veliko je to priznanje filmu koji je u realnom vremenu, baš u ovo doba 1994., propao na kinoblagajnama, zaradivši 18 milijuna dolara na uloženih 25, odnosno 28 nakon što je ponovno pušten u distribuciju na valu sedam nominacija za Oscara.

Na dodjeli Oscara, kojom je dominirao "Forrest Gump", nije potvrdio nijednu nominaciju, uključujući one za naj-film, glavnu mušku ulogu Morgana Freemana i adaptirani scenarij prema kratkoj priči Stephena Kinga "Rita Hayworth and the Shawshank Redemption", ali ne i Darabontovu režiju i izvedbu Tima Robbinsa.

Još jedan težak poraz. Međutim, "The Shawshank Redemption" je pronašao publiku u "kućnom kinu" već iduće, 1995. godine, kad je objavljen na VHS-u i postao film s najboljom rentom u američkim videotekama. Nakon toga prometnuo se u jedan od najrepriziranijih filmova na (američkoj) televiziji. Idolopoklostvo milijuna gledatelja najzaslužnije je za to što je "Iskupljenje u Shawshanku" dan-danas tako visoko pozicionirano na IMDb-u.

Film je protokom vremena prošao gotovo sličan put kao Robbinsov lik, bankar Andy Dufresne koji je, navodno, ubio ženu i njezina ljubavnika te je osuđen na dvije doživotne kazne, po jednu za svaku žrtvu. Dakle, od nekoga tko se drži (ili je stavljen) po strani i na prvi pogled izgleda kao da bi ga povjetarac mogao otpuhati, do sinonima za lojalnost, strpljenje i nadu u najgorim uvjetima.

"Postoji nešto unutra što ti ne mogu oduzeti – nada", tvrdi Andy koji je prošao kalvariju iza brave, bio silovan, čamio u samici itd., da rečenica "zatvor nije svijet iz bajke" dobije potvrdu i životni - ne nadnaravni - horori iz Kingova pera dođu do izražaja, ma koliko se kamera Rogera Deakinsa izbjegavala približiti masnicama u krupnom planu.

"Nada je opasna stvar, može čovjeka dovesti do ludila", ne slaže se isprve Red (Freeman) s Andyjem da bi do kraja filma shvatio njegove riječi da je to "dobra stvar, možda najbolja od svih", a "dobre stvari ne umiru". Danas kad je "The Shawshank Redemption" nakupio više godina (25) nego što ih je Andy proveo u zatvoru (19) jasno je da vrijeme, inače jedna od tema filma, ide u prilog Darabontovu debiju.

Darabont uspijeva suptilno načiniti da gledatelj bar djelomično osjeti godine koje su Andy i Freemanov narator Red proveli u zatvoru, gdje čovjeku, kad uđe kao "svježa riba", skinu ga do gola i zaslijepe praškom za uši, čitav život nestane u tren oka i ima samo svo vrijeme svijeta da razmišlja o tome.

"Zatvorsko vrijeme je sporo, radiš bilo što samo da bi prolazilo", precizira Red, čovjek koji može sve nabaviti u realnim okvirima i duša filma. Ispričan Redovim smirenim glasom i njegovim staloženim opservacijama, "Iskupljenje u Shawshanku" je spor (ne i dosadan) film koji, posjedujući osjećaj za mjesto i vrijeme, predočava zatvorsku rutinu i svakodnevicu.

Polagani ritam gledatelja pretvara u "zatvorenika" kako bi proveo vrijeme s Andyjem i Redom dok se pitaju kuda su njihove godine otišle te ih, što je više u njihovu društvu, s vremenom zavolio, pa i sam film. Prije novog gledanja "The Shawshank Redemption" je ovom kritičaru djelovao precijenjeno po filmofilskom sjećanju iz devedesetih, čemu je definitivno kumovala i IMDb-ova lista.

Jer, "Iskupljenje u Shawshanku" nije najbolji film svih vremena da bi se nalazio ispred dvaju Coppolinih mafijaških remek-djela, "Dobar, loš, zao", "Leta iznad kukavičjeg gnijezda", "Dobrih momaka", "Sedam samuraja" ili "Divnog života" koji se rasprostiru od drugog i trećeg do 25. mjesta.

Nije ni najbolji film devedesetih, ako ćemo iskreno, niti 1994., godine "Paklenog šunda". Ipak, godine su mu definitivno išle na ruku i jasno je zašto se može smatrati barem klasikom (američke) kinematografije, ukoliko ne najboljim filmom svih vremena.

U 2019. možemo biti nostalgični prema klasičnoj drami devedesetih budući da se ovakvi filmovi u pravilu više ne snimaju i "Zelena knjiga" je rijetka iznimka. Čak su i drame doku-dramski nabrijane i brzo se odvijaju, reflektirajući ubrzani svijet.

"Svijet je postao jedna velika trka", notirao je još onda ostarjeli zatvorenik, "ptičar iz Shawshanka" Brooks (James Whitemore), kad je izašao na slobodu i tamo se nije snašao jer je u zatvoru bio netko/knjižničar, a vani nitko. Što bi tek Brooks rekao da je film snimljen danas, kad mnogi sa sjetom gledaju na klasike devedesetih kao što je "The Shawshank Redemption" gledao na one četrdesetih.

Film se referira na "Gildu" Charlesa Vidora s Ritom Hayworth i Glennom Fordom koju Andy i Red gledaju u zatvoru. "Evo je, dolazi. Sviđa mi se kad napravi 'ono' s kosom", kaže Red pred pojavu zanosne Rite u njezinoj "trade-mark" ulozi ("Gilda, are you decent?").

Seksi Rita je i prva od tri djevojke iz filmskih snova (Merlinka, Raquel Welch) koje Andy lijepi na zid ćelije, također pripadnice "klasičnog" Hollywooda. Da je "The Shawshank Redemption" snimljen nekoliko dekada ranije, u filmu bi glavnu ulogu zasigurno igrao James Stewart ("It's a Wonderful Life").

"Iskupljenje u Shawshanku" možda nije božićni film, ali jest drama snažne kršćanske simbolike koja krši okvire/rešetke zatvorskog žanra. Naime, i u ovom filmu opstoje klišeji - sadistički glavni stražar (Clancy Brown) i upravitelj (Bob Gunton) koji vjeruje u disciplinu i Bibliju - kakve smo imali od "Hladnorukog kažnjenika" i "Bijega/Ptičara iz Alcatraza" do "Iza brave".

No, upravo njegov religiozni podtektst nadilazi zatvorski tekst i jamačno je glavni razlog zašto je "The Shawshank Redemption" za mnoge filmofile postao više od običnog filma - religija. Nesumnjivo, Andy je kristolika, mesijanska figura. Andy podnosi žrtvu (nevin u zatvoru) i inspirira druge pružajući im bar prividni spas, bilo da se izborio za hladno pivo koje će pijuckati dok mažu krov i osjećati se slobodnima ili pustio Mozarta preko zvučnika.

On "nestaje" iz ćelije kao Krist iz svoje grobnice i razapinje ruke u kristolikoj pozi kad pobjegne, prepuštajući kiši da spere gorak okus zatvora s njega i bude ponovno rođen, spreman da se zaputi u malo, toplo mjesto na Tihom oceanu - Zihuatanejo. Teme nade, vjere, iskupljenja i spasenja na ovaj način dosežu metafičku razinu u filmu koji metaforički dovodi u vezu zatvor sa samim životom i propituje značenje slobode.

Kao što Dumasov "Grof Monte Kristo", roman o bijegu iz zatvora, u knjižnici treba biti zaveden "pod obrazovanje", kako kaže Red, tako i "Iskupljenje u Shawshanku" obnaša obrazovnu ulogu nudeći plan za bijeg i "zatvorenicima" s ove strane ekrana. Bijeg iz vlastitih zatvora i nalazak nekog osobnog Zihuataneja.

Horor od zatvora

Roger Deakins, kućni direktor fotografije braće Coen, odlično je snimio film, premda nenametljivo. Fokusiran je više na likove, ne ambijent. No, bio mu je dovoljan jedan kadar zatvorskih zidova kako se uzdižu iznad Andyja prije nego zakorači unutra da uspostavi sav horor od utamničenja.

Naslovnica Cinemark