Kultura Kultura

nezaboravna intendantica u rodnome gradu

Dvadesetak godina nakon odlaska Mani Gotovac iz Splita sa čuđenjem možemo razmatrati sve što je postigla u četverogodišnjem mandatu

nezaboravna intendantica u rodnome gradu

Njezine splitske intendantske godine, kako je poslije govorila, bile su joj jedno od najtežih i najtamnijih razdoblja u životu, krcate pritiscima s kojima se teško nosila

Otišla je Mani Gotovac, na svoj osamdeseti rođendan. Rođena Splićanka, kći velike glumice Marije Danire, od studentskih se dana bavila kazališnom kritikom, bila je dramaturginja, teatrologinja, urednica, spisateljica i prva intendantica u povijesti hrvatskoga kazališta.

Imala je mnogo prijatelja, mnogo poštovatelja. Protivnika isto tako. Do srži kazališni čovjek, vrlo jakog instinkta za prepoznavanje dobre predstave – ili barem takve o kojoj će čitav grad govoriti – izazivala je, pomicala granice, uskakala u polemike. Mani Gotovac nije mogla biti nezapažena.

"Naš kriterij nije dakle visokoustoličena, poznata, priznata veleuvažena kultura. Mi ne patimo od veličina. Zanima nas kazalište kao živo tkivo od danas i ovdje.... To je teatar koji želi prepoznati postojeći razlomljeni svijet, pronaći njegove živuće veze... Nije li ta mogućnost preostala još jedino teatru? Pa makar samo za trenutak. Uz dodir Kairosova čuperka", zabilježila je kada je postala prvom intendanticom splitskoga HNK.

Njezin je mandat trajao od 1998. do 2002. godine, uvela je kazalište u novi milenij, a nakon toga bila je i na čelu riječke nacionalne kazališne kuće. Zadnjih desetak godina s velikim je uspjehom objavljivala prozu.
Njezine splitske intendantske godine, kako je poslije govorila, bile su joj jedno od najtežih i najtamnijih razdoblja u životu, krcate pritiscima s kojima se teško nosila.

U teatru, gdje je na stotine zaposlenih, nema šanse da svatko bude zadovoljan ni kad bi se kao intendant zaposlio anđeo s neba. A Mani Gotovac nije bila osoba koja će smirivati, ublažavati – bacala je rukavicu u lice mnogima, i s razlogom i katkad iz čistog inata, iz sporta. Govorili su da uništava balet, da postavlja skandalozne drame. Bilo je predstava koje je konzervativnija publika napuštala lupajući vratima. To ju je jako veselilo.

Međutim, danas, dvadesetak godina kasnije, možemo, gotovo s čuđenjem, razmatrati sve što je postigla u jednom četverogodišnjem mandatu.

Bilo je šezdeset premijera. Neke su bile neuspjele. Velika većina bile su iznimne kvalitete. Pokojni dirigent Vjekoslav Šutej govorio je: "Nema šanse da ti svaka premijera bude vrhunska, to je naprosto nemoguće. Ali oko svake treba napraviti malo šušura, da se o predstavi govori, da se publika zainteresira." I Mani Gotovac radila je slično.

Na samom početku mandata namamila je publiku u teatar predstavom "Buzdo" u režiji Paola Magellija, komedijom iz 18. stoljeća punoj maštovitih prostota i sjajno odigranom – i gledalište je bilo puno "do čepa". Potom je otvorila prostor piscima Filipu Šovagoviću, Elvisu Bošnjaku, Jurici Pavičiću, Anti Tomiću, Ivici Ivaniševiću i Ivani Sajko. Redatelj i ravnatelj Drame Ivica Buljan uvodi u teatar TBF, slogan Manina mandata je "Teatar u gradu, grad u teatru".

Prisjetimo se, sada kada je završio jedan intenzivan, bogat i težak život, nekih starijih predstava iz vremena splitske intendanture Mani Gotovac: Šovagovićeve "Cigle" i "Ptičica", sjajne izvedbe Shakespeareova djela "Na Tri kralja", Matišićeve "Svećenikove djece", "Marlene Dietrich", koja se još izvodi, "Tetovirane ruže" i Bošnjakove predstave "Nosi nas rijeka" u režiji Nenni Delmestre.

U opernom programu, "Lucia di Lammermoor" sa štihom "Gospodara prstenova" privukla je i posve mladu publiku, kao i Offenbachov "Orfej u podzemlju" sa silno duhovitom režijom Ozrena Prohića i šašavim kostimima. Praizvedena je Paraćeva "Judita", a "Rigoletto", s radnjom smještenom u vrijeme uspona fašizma u Italiji, također je izazvao kontroverzije. Na ljetnoj premijeri "Spi'skog akvarela" okupila je u zadnjoj sceni mnoštvo Splićana iz javnog života koji su rado navukli kazališne kostime.

Uz to, bila je izvrstan sugovornik kakvog novinar samo može poželjeti – komentari su joj bili britki, argumentirani i nije puno razbijala glavu time hoće li koga naljutiti. Mnoge je i naljutila, mnoge podučila, mnoge i razveselila – i svi će je oni pamtiti.

Zoja Odak: Sklona avangardi, što je izluđivalo konzervativce

Mani Gotovac bila je iznad hrvatskih standarda, cjelovita kazališna osobnost. Pamtit ćemo njenu odvažnost, sklonost avangardi. Konzervativce je, dakako, to izluđivalo. Bila je komplicirana osoba, ali nije zazirala od onoga što je nekonvencionalno. Imala je taj inat, prkos,u sebi, crtu splitskog, mediteranskog dišpeta. Ulazila je zbog toga i u sukobe - no što je drama u svoj srži ako ne sukob?

Naslovnica Kultura