Već gotovo tri desetljeća vodeća hrvatska stranka nije izgledala jadnije i beznadnije nego u četvrtak, za vrijeme saborske rasprave o Istanbulskoj konvenciji. I ni po jada da se stranka rascijepila po nekoj interesnoj ili ideološkoj crti, po nekim različitim shvaćanjima i mišljenjima o važnim političkim pitanjima.
Podijelila se na skupinu svojih najboljih zastupnika, koji se protive spomenutoj konvenciji i koji su uvjerljivo, intelektualno i moralno superiorno branili svoje stavove, i na ostale koji misle isto, ali koji su manje-više odšutjeli raspravu, spremni jedino na dizanje ruku u prilog ratifikacije suprotno svojim intimnim uvjerenjima.
Stranka se podijelila na one koji slijede vlastitu savjest i one koji preferiraju poslušnost radi obrane sitnih ili krupnih probitaka i ...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?