Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Mamac na koji su se mnogi ulovili

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović neprestano je zbog svojih izjava i postupaka izložena bijesnim reakcijama svojih kritičara. Posebno su karakteristične reakcije na tri njezine izjave, od kojih su neke dane nedavno, a neke ranije.

Pođimo od posljednje, u kojoj je, primajući Fulbrightovu nagradu, konstatirala kako je rođena i živjela iza “željezne zavjese” sanjajući o slobodnom svijetu. Drugom je prilikom kazala kako se nekada u Jugoslaviji nije smjelo kazati da si Hrvat, a još prije toga, za posjeta Argentini, kako su u toj zemlji mnogi naši ljudi našli mir i slobodu.

Argentinska je izjava protumačena kao podilaženje “ustaškim elementima”, ona o zabrani nacionalnog izjašnjavanja kao izmišljotina, dok je na ovu najnoviju izjavu, koju je bivši predsjednik ocijenio nacionalističkom i neprihvatljivom, u medijima i na društvenim mrežama, od poznatih i od anonimnih aktera, uslijedio niz žestokih primjedbi u stilu: pa kako je ona mogla otići u SAD, pa putovali su mnogi, imali smo radnička odmarališta, mogli smo pjevati i plesati, pohoditi mise, ići u Trst i sve tome slično.

No ta vrsta argumentacije iste je težine kao da kažemo kako su i u Jugoslaviji svakoga lipnja cvjetale lipe.

Predsjedničine su izjave možda ostale visjeti u zraku, možda su izrečene nezgrapno, možda u krivom kontekstu, itd., ali u biti im se, historiografski gledano, točnost ne da osporiti.

Da smo bili dio socijalističkog bloka i sustava, tek malo umekšanog potkraj života bivše države, valjda ne treba ni dokazivati. Istina je, svatko je mogao reći da je Hrvat, moglo se ići i u crkvu. Ali, ljudima su izvan partije bile zapriječene važnije funkcije pa i rad u određenim službama.

Nacionalno se opredjeljenje formalno dopuštalo, ali se isto tako zbog određenih stavova, primjerice o nacionalnoj neravnopravnosti, zbog pjesama koje su mirisale na nacionalizam, išlo ravno u zatvor. I sam pridjev hrvatski bio je zazoran.

U Argentinu su, to je ona treća problematična izjava, brojni Hrvati nakon rata, pa makar bili i pripadnici ustaškog pokreta (jer i oni su ljudi), izbjegli i sačuvali ne samo slobodu nego i glavu. Ovdje se tada strijeljalo bez suda.

Gospođa Grabar-Kitarović je očito bacila mamac na koji su se mnogi dali uloviti, reagiravši uvrijeđeno, gnjevno i nostalgično, rijetko kad kao u ovom slučaju tako jasno i otvoreno, demonstrirajući privrženost starom sustavu i staroj državi.

Radi se zaista o onim slojevima stanovništva i njihovim duhovnim sljednicima kojima je možda bilo dobro, ali to ne znači da je svima bilo dobro. Možda je i Kolinda uživala slobodu i blagostanje, ali ona ne govori samo o sebi.

Naslovnica ad hoc