Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Kompliment je biti marginalac u Hrvatskoj

Agora

Moja je misija ići na periferiju, među marginalce, pružati im ruku, govori papa Franjo, shvaćajući da biti marginalac nije izbor ili tek nesposobnost čovjeka, već posljedica "grijeha struktura", koruptivnih i isključivih politika i vladara. Na istom tragu govorio je i Ivan Pavao II., rekavši kako se uljuđenost jednog društva i čovjeka mjeri po tome kako se odnosi prema onima na margini. Za ozbiljne i ljudske ljude margina nije pogrdna riječ, omalovažavajuće stanje, već stanje vrijedno poštovanja, brige i dostojanstva, neovisno o tome jeste li vjernik ili ne, jeste li vjerski ili politički lider. Tako je u srijedu u izvrsnom intervjuu za Hrvatsku televiziju koji je s norveškom premijerkom Ernom Solberg vodio g. Nikolić, ova vrijedna žena na čelu jedne od najuspješnijih zemalja svijeta rekla kako njihov najveći kapital nisu nafta i plin, već ljudi, ulaganje u ljude s posebnim naglaskom na "izbjegavanje marginalizacije ljudi" i suradnju s marginaliziranima koji "teško pronalaze mjesto na tržištu rada."

Otvoreni prijezir

Poštovanje koje je gospođa Solberg u intervjuu pokazala prema svim svojim građankama i građanima, s posebnim naglaskom na one na margini, u radikalnoj je opreci s retorikom i isključivošću hrvatskog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. On je prema skoro pola milijuna svojih (?) građana prošli tjedan u jednom dnevnom listu, koji su potpisali inicijativu za promjenu izbornog zakona, pokazao otvoreni prijezir nazvavši ih "marginalnim i isključivim skupinama." On riječ marginalac rabi u bahatom, uvredljivom smislu, za razliku od njegove norveške kolegice.
Ako smo se zbog njegove izjave zvane "Afrika paprika" u kojoj uspoređuje afrički i hrvatski standard još mogli od srca nasmijati, ova njegova izjava o "marginalcima i isključivima" treba sve zabrinuti jer ukazuje na osobnost koja prezire one kojima bi trebala služiti u smislu izjave norveške premijerke koja vodi politiku "izbjegavanja marginalizacije ljudi", dok Plenković vodi politiku vrijeđanja i stigmatizacije, rabeći pojam marginalac kao psovku, a stvar čudi to više što je među tim "marginalcima" znatan broj članove njegove stranke, kao i birača te iste stranke. Kažu da postoje ljudi koji izgovaraju riječi kako bi popunili prazninu u inteligenciji.
Kad smo kod marginalizacije i isključivosti, treba "mainstream" i elitnog, nemarginalnog Plenkovića, koji od djetinjstva i bivšeg režima do danas jede "zlatnom žlicom", podsjetiti da je hrvatska politika velika tvornica marginalaca koju bi novi izborni zakon trebao zatvoriti i učiniti da prema gore idu najbolji, a ne šogori i burazeri.
Nije, naime, svatko Plenkovićev šogor pa da dobije bez natječaja posao u Zračnoj luci Dubrovnik, nije svatko brat ministrice Obuljen pa da glatko zasjedne u veoma lukrativnu stolicu u HAKOM-u, nije svatko (bio) Plenkovićeva desna ruka poput ministrice Dalić, pa da ljudi koji su pisali "lex Agrokor" na temelju tog istog zakona uprihode stotine milijuna kuna, nije... I Plenkovićeva politika na nepotističkoj i klijentelističkoj matrici zato tjera ljude van, jer ih partitokracija i razne oligarhije naslonjene na politiku onemogućuju da odu s margine, pa su prisiljeni otići u Dublin ili, još bolje, u Norvešku.

Chavezovski maniri

Hrvatska je zahvaljujući takvima kao što je (i) Plenković zemlja marginalaca, sastavljena od mase, gubitnika tranzicije i procesa pretvorbe i privatizacije kojim je u najkrucijalnijem dijelu upravljao baš HDZ, od mase radnica u trgovačkim centrima koje rade za par tisuća kuna svetkom i petkom, od svih nas marginalaca koji smo uplaćivali milijarde u drugi mirovinski stup koji bi Plenkovićevi ministri "nacionalizirali" u maniri raznih Chaveza, nas marginalaca koji zahvaljujući hrvatskoj politici vjerojatno nećemo dobiti mirovine kojima već sada raspolažu razni karteli, dajući naš novac državi koja ima kreditni rejting u razini smeća. Spremaju nam marginalizaciju i pod stare dane.
A koliko je Plenković uključiv vidi se i u načinu vođenja stranke gdje su isključeni, marginalizirani svi koji nisu na liniji "uključivog" Velikog Vođe. Stranačka stega mora postojati, no dobra je europska praksa da se o svjetonazorskim pitanjima glasa po savjesti, Europa koje su inače Plenkoviću puna usta, ali iza te patine krije se Balkan u svom rudimentarnom obliku.
U takvoj državi osobno mogu reći: Ponosan sam što sam marginalac! Država mi, kao ni mom ocu ni mojoj široj obitelji marginalaca nije dala ništa. Kuću u kojoj živim kupio sam na kredit, školovala me Katolička crkva, nisam (bio) član nijedne stranke, nijedne udruge, nemam nikakve veze s Plenkovićima, Vrdoljacima, Pupovcima, većinu novca zaradio sam u privatnim tvrtkama i na tržištu, a tek koliko poreza, prireza i nameta plaćam ovoj državi, a za to dobijem skupu, ali neučinkovitu državu punu uhljeba.
U državi koja funkcionira kao nakupina borgova, iz koje "marginalci" na dnevnoj razini bježe van, u kojoj Saucha nije "marginalac", već "mainstream", biti marginalac u etičkom je i ljudskom smislu – kompliment!

Naslovnica Agora