Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Vatikanski ugovori i pravni fenomen 'Ankinih ugovora'

agora

Kada su u pitanju tzv. Vatikanski ugovori, među najgorljivijim zagovornicima njihova ukidanja je jedna od najtransparentnijih političarki u Hrvatskoj i svijetu uopće, Anka Mrak-Taritaš. Budući da takve ili slične ugovore s Vatikanom imaju gotovo sve zemlje Europske unije, nikako mi nije bilo jasno zašto Anka Mrak-Taritaš stalno otvara ovu temu u javnosti, kao da se radi o biti ili ne biti Republike Hrvatske.

Ovih dana konačno sam shvatio: nema tu ideologije, samo čisto pravo. Naime, Vatikanski ugovori nisu u skladu s pravnim modelom poznatim u literaturi kao “Ankini ugovori”, a budući da puno njezinih kolega funkcionira na principu “Ankinih ugovora”, neki pravni stručnjaci ih nazivaju i “Amsterdamskim ugovorima”.

Vatikanski ugovori su ugovori između, najmanje, dvije strane, kao i svaki ugovor. S druge strane, “Ankini ugovori” su vrsta ugovora, jedinstveni na svijetu, u kojemu Anka sklapa ugovor s Ankom i onda Anka isplati Anki novac iz ugovora s Ankom koji ne prijavi. Anka je zato sasvim bezobrazno presuđena za sukob interesa, jer zašto bi se Anka koja je sklopila ugovor s Ankom nekom trećem pravdala što su se dogovorile Anka i Anka i koliko je Anka isplatila Anki na temelju ugovora s Ankom.

Zlonamjerno povjerenstvo

Povjerenstvo za sukob interesa je zlonamjerno, pravno nekompetentno tijelo koje se miješa u odnose Anke sa samom sobom, što je grubo kršenje zakona o privatnosti i duboko nepoznavanje pravnog fenomena zvanog “Ankini ugovori” koje se, a to je jedina sličnost s Vatikanskima, može raskinuti samo kada se obje ugovorene strane usuglase. Dakle, kada Anka i Anka to sporazumno odluče. Povjerenstvo je također krivo zaključilo kada je Anki zamjerilo netransparentnost.

Nakon obnove Gunje, u vrijeme kada je Anka bila ministrica, gdje je četka za WC plaćana par stotina kuna, a cijena kvadrata obnovljenih kuća iznosila 1700 eura po kvadratu, nakon što je u imovinskoj kartici zatajila stan i garažu u Zagrebu u ukupnoj veličini od oko devedeset kvadrata, hrvatskim institucijama i svim poreznim obveznicima konačno mora postati jasno da je Anka tip političara koji je transparentan jedino kada ide kod radiologa.

Zato je njezina tobožnja netransparentnost krivo shvaćena, jer se kod “Ankinih ugovora” ne radi o moralnom, pravnom ili političkom fenomenu, za Ankinu transparentnost nije nadležno Povjerenstvo za sukob interesa, već Klinika za radiologiju Bolnice Sestara milosrdnica.

Još puno grublje neznanje i nepoznavanje pravnog fenomena “Ankinih (Amsterdamskih) ugovora” Povjerenstvo je pokazalo kada je Anku kaznilo s ogromnih 3000 kuna jer u imovinskoj kartici nije navela rečeni stan od 73 kvadrata i garažu od šesnaest. Naime, Vatikanski ugovori su međunarodni, dok su “Amsterdamski, Ankini ugovori”, u pravilu obiteljski, u širem i užem smislu, kao na jugu Italije. Naime, taj stan i garažu sukladno “Ankinim ugovorima” kupili su Anka i Ankin sin.

Onda je Anka prije stupanja na dužnost svoj dio stana darovala Ankinu sinu. Kada se Ankin sin oženio, onda je on opet taj isti stan darovao mami Anki, da bi Anka postavši ministarka taj isti stan opet darovala drugom Ankinu sinu. Je li u međuvremenu mlađi Ankin sin ponovno darovao, kao stariji Ankin sin, opet stan Anki, do završetka pisanja ovog teksta nisam uspio provjeriti.

Stanovi i sinovi

Zato je Anka s pravom u srijedu objasnila javnosti zašto joj se sve ovo događa, iako je sve u skladu sa zakonom, s fenomenom “Ankinih ugovora”. Anka je točno rekla da se sve ove klevete i laži izbacuju vani zato što je Anka utvrdila da Anki raste popularnost, a k tome Sabor ne odustaje od pokroviteljstva komemoracije na Bleiburgu i ne proganja fašiste dok ona na temelju antifašističkog zakonodavstva sklapa “Ankine ugovore” i širi duh “svih civiliziranih zemalja” u Hrvatskoj.

I tu je u pravu. Italija je prva civilizirana zemlja koja je na svome jugu počela primjenjivati pravni institut “Ankinih ugovora”. Naime, bit “Ankinih ugovora”, kao i na jugu Italije, jest da sve mora ostati u familiji, da je to “naša stvar” (talijanski: “cosa nostra”), i da se država nema što petljati u naše, obiteljske stvari.

Što se pak Vatikanskih ugovora tiče, njih uistinu treba revidirati. Budući da “Ankini ugovori” kao središnju nit vodilju imaju obitelj, Anku, Ankine sinove i Ankina muža, predlažem da se u Vatikanske ugovore doda klauzula koja će zaštititi Anku i ne samo njezinu krvnu, već i političku, amsterdamsku obitelj.

Prijedlog ovog aneksa Vatikanskim ugovorima neka glasi: “Republika Hrvatska i Sveta Stolica obvezuju se da će voditi računa u svrhu zaštite sekularne države i svih njezinih građana, da uža i šira politička obitelj Anke Mrak-Taritaš nikada ne ide u lov sa biskupom Huzjakom. Jednako tako Republika Hrvatska i Sveta Stolica obvezuju se da će u nastavi vjeronauka u svrhu promicanja obiteljskih vrijednosti uvesti nastavnu jedinicu ‘Ankini ugovori kao put prosperiteta obitelji u 21. stoljeću’.”

Taj dio nastave vjeronauka izvodit će isključivo Anka Mrak-Taritaš. Na temelju ugovora sa samom sobom, dakako.

Naslovnica Agora