Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Tajna crnog labuda je u - WC školjci

U povijesti Europske unije postoji mnoštvo važnih, povijesnih datuma. Jedan od njih je i 1. srpnja 2009. godine. To je datum kada slavimo važno oslobođenje, to je praznik kojim obilježavamo Dan oslobođenja krastavaca.

Toga je dana konačno poražena diskriminirajuća odredba iz 1988. godine, kako europski krastavci moraju biti ravni poput letve, a ako bi se koji krastavac odlučio zakriviti na više od deset milimetara na deset centimetara dužine, ne bi dobio status arijevskog europskog krastavca.

Od toga dana Bruxelles je dopustio krastavcima da smiju rasti kako hoće, jer su seljaci uvjerili ove u Bruxellesu da ne mogu objasniti tvrdoglavim krastavcima da ne mogu rasti kako oni žele, suprotno europskim odredbama. Zaslugom Povrtnooslobodilačke borbe (POV), koju su predvodili kvrgavi krastavci protiv gušenja temeljnih prava krastavaca, a to je pravo na slobodu odrastanja bez upletanja Bruxellesa, i mrkve su dobile pravo odrastati kako ih je volja, kao i tikvice, patlidžani...

Bio je to veliki dan za europsko povrće i izvojevano pravo na slobodno djetinjstvo i odrastanje bez bruxelleskog diktata.

Ne normira Bruxelles samo ono što nam ulazi u usta, već i izbacivanje istoga kroz analni otvor. Tako je izrađena direktiva tzv. Toilet flushing, kojom se ravna, normira uporaba WC-a i higijenskih prostora u svim našim kućama, no od toga se ipak odustalo, i to uoči kampanje za Brexit.

EU se mora pretumbati

Bit te kampanje, među inim, bilo je protivljenje hipernormiranju svega i svačega od strane Bruxellesa, a Englezi, koji su, kažu mnogi izvori, izmislili nužnik s vodenim ispiranjem, jamačno bi od toga napravili dobar vic. Uostalom, prva osoba koja se pokakala u takav WC bila je njihova kraljica Viktorija pa su, možda, birokrati u Bruxellesu ipak trebali konzultirati njihovu kraljicu oko tog s..nja.

Dođosmo tako do misterija, do zagonetnog crnog labuda. Već dugo traje proces (pro)padanja tradicionalnih stranaka posvuda u EU-u. Raste nezadovoljstvo Bruxellesom koji normira iz centra sve i svašta, do bizarnosti.

Rast suverenističkih stranaka, koje više djeluju, ne samo u RH, već i u EU-u, kao sektaške, a ne suverenističke, jasno je upozorenje: EU se mora redefinirati. Crni labud je Bruxelles, Macron i Merkel koji bi privatizirali i centralizirali EU u smjeru stvaranja naddržave. I eto pobune, nisu krivi "suverenisti i populisti", već oni koji ne shvaćaju da narodi Europe nisu krastavci.

Naime, crni labudi i labudice koje spomenuh ne dizajniraju odozgor samo krastavce i papriku, već bi htjeli i ljude, pa, umjesto otac i majka, imate roditelj 1 i roditelj 2. Tzv. nova prava, koja izravno idu protiv obitelji i naroda, njihove kulture i tradicije, niču kao gljive poslije kiše. Tako princip europskih integracija nisu narodi, već individui, tzv. europski građani, što je apstraktna vizija čovjeka kojeg, iskorijenjenog, možeš dizajnirati kao krastavca, odozgor.

To je vrlo opasan proces o kojem je prije više stoljeća pisao Leopardi, pri čemu ću njegovu izvornu sintagmu "rimski građanin" zamijeniti s europski: "Kada cijela Europa postane europski građanin, Europa više neće imati građana. I kada europski građanin postane kozmopolit, više neće voljeti ni Europu ni svijet."

To će biti čovjek bez memorije, himera, sveden na šupljega konzumenta u kontekstu "slobodnog kretanja ljudi, roba i kapitala". Ideje ne spominjem jer ih Europa nema, osim "više Europe", manje država nacija, prihvaćajući time de facto marksističku tezu o odumiranju države.

E, crni labude, neće ići! To su i zadnji europski izbori pokazali opirući se ideologiji europeizma crnog labuda koja bi EU gradila odozgor, ignorirajući europske narode. Naime, kako upozoravaju najveći mislioci klasičnog liberalizma, od Misesa do Hayeka, ljudska su društva proizvod ljudskog djelovanja (odozdo), a ne ljudskog dizajniranja (odozgor). To je problem ovakve Europske unije, ona bi odozgor dizajnirala sve, od krastavaca do ljudi i kultura.

Okidač pobune protiv crnog labuda bile su masovne migracije kao smišljena strategija (EU) globalista definirana 2001. godine od strane Ujedinjenih naroda, u kojoj se kaže kako je rješenje demografskog problema Europe u, citiram, "zamjenskim imigracijama" kao obliku kontra – kolonizacije i miješanja rasa u svrhu rastakanja europske civilizacije i stvaranju nove, hibridne kulture. Marakeški sporazum je to ozakonio.

Takvu Europsku uniju većina Europljana ne želi. Europski narodi, kao i krastavci, imaju pravo rasti kako žele oni sami, u mirnom zajedništvu i suradnji sa svim drugim narodima Europe, s promijenjenim pravilima funkcioniranja EU-a, drugačije od ovih koje odozgor diktira crni labud, koji i u vlastitoj kući, poput Plenkovića, sam sastavlja listu, odozgor, bez baze, s labudima na svoju sliku i priliku.

Europa je na prekretnici, ovako dalje ne ide. Neke stvari, ne sve, su za WC školjku. Na crnom labudu je da povuče vodu za sobom. I odleti u svoje novo prirodno stanište, smetlište povijesti. Ako su uspjeli krastavci, uspjet će i narodi Europe!

Naslovnica Agora