Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

OBITELJSKA BANDA Kakav otac, takve kćeri

FILM: Mes tresors; komedija; Francuska, 2017.; REŽIJA: Pascal Bourdiaux; ULOGE: Jean Reno, Reem Kherici; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: **

Novac je, nedvojbeno, ponajprije privukao Jeana Renoa i dvije tek nešto zainteresiranije glumice da pristanu na uloge u derivativnoj komedijici, uz aktivni godišnji odmor u Alpama i malo bijega od crne stvarnosti. Produkcija je solidno budžetirana, uposleni su i helikopteri da zamažu oči publike i skrenu pozornost s izlizana scenarija, a lokacije atraktivne da bi jedan Bond mogao defilirati tuda i zavoditi zgodnu Caroline u dekolteiranoj večernjoj toaleti.

Hrvatska je jedna od tri zemlje svijeta koja je zavrtjela francusku komediju “Obiteljska banda“ redatelja Pascala Bourdiauxa, izvorno naslovljenu “Mes tresors“. Druge dvije su Francuska i Rusija. Trebamo li biti ponosni zbog ukazane časti? Baš i ne, kao i u slučaju aktualnog “Palog anđela“, prikazanog u Aziji, Brazilu, Italiji i – Hrvatskoj. Štoviše, dođe nam slabo da takvi filmovi imaju prednost prolaza u odnosu na neke kvalitetnije naslove, recimo iznenađujuće dobru tinejdžersku komičnu dramu “Imati sedamnaest“ ili oskarovske “Ograde“, netom objavljene u “online“ videotekama.

Po tome ispada da je Jean Reno, glavni glumac “Obiteljske bande“, kod nas veća faca od dvostrukog oskarovca Denzela Washingtona. Stvar bi bila jasnija da je, neovisno o kakvoći, “Mes tresors“ bio hit u matičnim kinima, na tragu recentnih francuskih komedija kao što su “Odjednom tata“ (“Demain Tout Commence“) i “Škrtica“ (“Radin!“), ali ne. Na listi najgledanijih filmova od početka 2017. godine u Francuskoj eno ga tek na 62. poziciji, sa zaradom od 915 tisuća dolara.

Ni u hrvatskim kinima “Obiteljska banda“ ne prolazi najbajnije i dosad je film vidjelo nešto više od 4000 gledatelja naspram preko 14 tisuća ljudi koliko je privukao neusporedivo bolji “Odjednom tata“ s Omarom Syem u glavnom ulozi. Drugim riječima, bez ovog filma smo nekako već mogli preživjeti i mi i legendarni Jean Reno koji poput duha nekadašnjeg sebe lebdi kroz ulogu na uključenom autopilotu nakon relativno nadahnuta akcijsko-komičnog uvoda.

U stilu “James Bond“ i “Mission: Impossible“ akcija, Reno u ulozi međunarodna lopova Patricka u prvoj sceni krade Stradivarijevu violinu nalazeći se pod maskom kakve su voljeli koristiti Ethan Hunt i tri Charliejeva anđela. Iščekujući izvanjsku pomoć partnera Romaina (Pascal Demolon), da ovaj izazove nestanak struje u koncertnoj dvorani španjolskog grada San Sebastiana, Patrick će, maskiran u glazbenika, malo dištonavati na instrumentu kako bi ugodio humorne tonove filma.

Slijedi uspješna pljačka i bijeg, međutim Romain je (ne)očekivano preduhitrio Patricka u njegovoj filozofiji “predviđanje, priprema, preciznost“ i poslao ga u kombiju na dno mora. Patrick se vodi mrtvim, barem su takvu (o)poruku dobile njegove kćerke iz dvaju brakova, introvertirana računalna analistica Carole (Camille Chamoux; “Hipohondar“) i buntovna džeparošica Caroline (Reem Kherici; “OSS 117“), specijalizirana za pelješenje lovaša po Azurnoj obali.

Polusestre se ne poznaju, niti su imale dosad išta zajedničko, osim istog oca, netragom nestala nakon njihova rođenja, no dobivaju iste upute – doći u planinsku kolibu u Alpama koju im je on ostavio u nasljedstvo. Kad tamo dvostruko iznenađenje. Koliba se nalazi usred ničega (teško razočaranje za Caroline, naviknutu na luksuz), Patrick je, pak, živ i zdrav, samo što se u toj “sigurnoj kući“ skriva od policije i kuje plan za čiju mu realizaciju trebaju njih dvije kao jedine osobe od povjerenja.

Naime, Patrick priprema osvetničku pljačku Stradivarijeve violine, teške 15 milijuna eura, koju će njegov bivši partner u susjednom mjestašcu prodati nekim bogatašima, nakon čega bi se povukao u mirovinu. Caroline i Carole pristaju na ideju više privučene novcem, manje prospektom da usput s novopronađenim tatom iskoriste i nadoknade izgubljeno vrijeme. Novac je, nedvojbeno, ponajprije privukao Renoa i dvije tek nešto zainteresiranije glumice da pristanu na uloge u “Mes tresors“, uz aktivni godišnji odmor u Alpama i malo bijega od crne stvarnosti.

Film je eskapistički intoniran, toliko da smo jedva uočili letak za izbjeglice zalijepljen na staklu crkve u pozadini kadra. Produkcija je solidno budžetirana, uposleni su i helikopteri da zamažu oči publike i skrenu pozornost s izlizana scenarija, a lokacije atraktivne da bi jedan Bond mogao defilirati tuda i zavoditi zgodnu Caroline u dekolteiranoj večernjoj toaleti. Makar, prilikom dvostrukog sestrinskog pokušaja zavođenja Romain pada na manje privlačnu Carole koja sa sebe skida krpice “nerdice“ i uživljava se u ulogu zavodnice.

To je jedno od rijetkih kakvih-takvih iznenađenja u derivativnoj komedijici s kroničnim manjkom originalnosti i tipiziranim situacijama. Caroleina međuigra s Romainom biva presječena pozivima njezine majke u krivom trenutku ili pojavljivanjem kolege s posla (Bruno Sanches) zaljubljenog u nju. U komične svrhe uposleni su i “tko-je-kome-smjestio“ preokreti bezidejno reciklirani iz boljih “caper“ filmova, npr. da se polusestre s “daddy issues“ dijagnozom udružuju protiv tatice jer bi ih mogao opet napustiti kad se dočepa love, tj. da im/nam je to što su ga “prešle“ bila samo ulaznica za “Obiteljsku bandu 2“ i nove skupne akcijsko-komične pohode u stilu “Charliejevih anđela“. “Dobra smo ekipa“, ponosi se Patrick. Kakav otac, takve kćeri.

Glumica i redateljica

Glumica Reem Kherici voli stati i iza kamere. Upravo joj je u francuskim kinima izašao drugi redateljski projekt nakon prvijenca, komedije “Paris a tout prix“ (2013.). Film se zove “Jour J“, a radi se o rom-comu s temom vjenčanja.

Naslovnica Cinemark