Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TI LOVIŠ Ulovi me, ulovi me, kupit ću ti novine...

FILM: Tag; komedija; SAD, 2018.; REŽIJA: Jeff Tomsic; ULOGE: Jeremy Renner, Ed Helms; DISTRIBUCIJA: Blitz: OCJENA: ** ½

Otprve akcijski efektan vizualni geg igre lovice možda ne bi s vremenom postao naporan i sebi svrhom da ne odražava psihologiju svih likova. Prijatelji se neće samo ponašati kao nezrela djeca, već doći na korak od sociopata. Likovi se čvrsto pozicioniraju kao nesimpatični da bismo promijenili mišljenje o njima kad nahrupe sentimentalni, gorkoslatki trenuci.

“Lovim, okej?“ – “Ti loviš“ (2018.)

Srednjostrujaška američka komedija je već godinama igralište mahom za tinejdžere. Nisu tinejdžeri nužno protagonisti komedija, ali na njih se tipuje s ove strane velikog ekrana. Sukladno tome, komedije su prepune pubertetskih tjelesnih izlučevina i takozvanog zahodskog humora. Komedija za odrasle gledatelje izgurana je izvan srednje struje i pretežno opstoji u američkom nezavisnom filmu. No, početkom godine “Noć igre“ je uspješno najavila mogući povratak “mainstream“ komedije koja ne počiva isključivo na adolescentskim vulgarnostima.

“Ti loviš“ se nadovezuje na prethodni film i kao da formira nekakav mini-trend s pretečom u hitu “Pazi, lopta“ iz 2004. godine (igra graničara). Komedije za odrasle poput “Game Night“ i “Tag“ žele preoteti igralište rezervirano za tinejdžere ili se barem ravnopravno igrati na njemu, a rade to sa zaigranim odraslima u ulogama protagonista. “Ne prestajemo se igrati jer ostarimo. Ostarimo jer se prestanemo igrati“, maksima je filma “Ti loviš“ koji, kao i “Noć igre“, priču temelji na igri i pred kamerom ima još poznatija glumačka lica (Jeremy Renner, Ed Helms, Jon Hamm, Isla Fisher, Annabelle Wallis, Leslie Bibb…).

No, za “Game Night“ podlogu su činile društvene igre poput “Scrabblea“, okosnica “Taga“ je dječja igra lovice. Sjećate se te stare dobre igre iz djetinjstva? Jedan lovi, drugi bježe od njega (u domaćoj inačici) vičući “Ulovi me, ulovi me, kupit ću ti novine, novine su skupe, poljubi me u dupe“. Kad “lovac“ nekog od ostalih igrača ulovi/dodirne uz riječi “Ti loviš“, ova(j) preuzima lov, pa tako ukrug, odnosno dok roditelji ne dreknu s prozora i pozovu djecu kući na ručak/večeru. Klinci dvijetisućitih vjerojatno nisu nikad čuli za igru lovice, igrajući se većinski kod kuće uz računala, što samo pokazuje koliko je “Tag“ rađen s mišlju o odrasloj publici koja još uvijek čuva zaigrano dijete u sebi.

(Pre)zaigrano dijete u sebi definitivno čuvaju protagonisti filma inspirirana istinitom pričom, koju je objavio “Wall Street Journal“, o stvarnoj igri lovice protegnutoj unedogled. Igraju je prijatelji nadomak sredovječja i svakog svibnja proteklih 30 godina taktički iznenađuju jedni druge iskačući niotkuda u drugim gradovima/državama i prenoseći igru dalje. “Nikad se nismo prestali igrati i zato sam čovjek kakav sam danas“, predstavlja se Hogan, tipičan lik u filografiji Eda Helmsa. Upoznajemo ga na razgovoru za posao domara u osiguravateljskoj firmi.

Hogan se zaposlio, tj. infiltrirao u firmu kako bi ulovio šefa, prijatelja Boba (Hamm), dok ga intervjuira novinarka “Wall Street Journala“ (Wallis) koja će u lovici nanjušiti priču za novi članak jer odrasli igraju dječju igru i ponašaju se kao djeca, 12-godišnjaci. Ovaj tip shvaća igru smrtno ozbiljno, a razlog tome jest što napokon želi uloviti nikad ulovljenog Jerryja (solidni, komedijama neskloni Renner), najboljeg igrača lovice svih vremenea, te nagovara na to ostatak frendova, Randyja i Kevina (verbalnim improvizacijama vični Jake Johnson i Hannibal Buress).

Plan je da ga zaskoče na njegovom vjenčanju sa Susan (Bibb) na koje nisu pozvani, a nakon kojeg se Jerry planira nepobijeđen povući iz igre. “Nijedna ruka mi neće dotakniti tijelo“, zarekao se Jerry i radi sve što je u njegovoj moći da tako i ostane. Jerry je “pojačao igru“ i uvijek se nalazi korak ispred četvorice prijatelja koji ga pokušavaju uloviti na prepad. Glumeći da glumi u nikad snimljenom nastavku “Bourneova naslijedstva“, Renner kao da pokušava preoteti ulogu Sherlocka Holmesa kolegi “osvetniku“ Robertu Downeyju Jr-u – njegov lik razrađuje koreografiranu strategiju kako ostati neuhvaćen, što podrazumijeva i borbu, snimljenu u akcijskom “slow-motionu“ koji prednjači nad komičnim “slapstickom“.

Otprve efektni vizualni geg ne bi s vremenom postao naporan i sebi svrhom da ne odražava psihologiju svih likova, ne samo Jerryja. U svrhu igranja i sređivanja Jerryja, prijatelji se neće ponašati samo kao nezrela djeca, već hodati po tankoj granici koja razdvaja prijatelja od šupka, pa i doći na korak od sociopata, misleći ponajprije na sebe umjesto na druge, a igru su skovali kako “ne bi bježali jedni od drugih, nego bili bliži“. Likovi se čvrsto pozicioniraju kao nesimpatični da bismo promijenili mišljenje o njima kad nahrupe sentimentalni, gorkoslatki trenuci tražeći i pronalazeći mjesto u igri tik do neukusnog crnog humora (prijetnje ejakuliranjem po plišanom medvjediću, mučenje vodom, prijevremeni pobačaj).

Valja respektirati što “Ti loviš“ ne podilazi mlađoj publici, kao i to da u ovo vrijeme održavanja kontakata preko društvenih mreža pokušava istaknuti važnost (muškog) prijateljstva uživo, posebice onog od malih nogu, pa i muškosti same koju treba razigrati u nezaigranom svijetu odraslih i bježati od dodira starosti. Međutim, filmu kronično nedostaje potrebne emocije, topline, srca, svega onoga što se na odjavnoj špici može pronaći u dokumentarnim snimkama pravih igrača lovice, aktera priče “Wall Street Journala“. Možda to uspije nastavku za koji je otvorena mogućnost s obzirom na njihov “Tag“ u beskraju. Ti loviš!

Naslovnica Cinemark