Novovalovski rumunjski film odvučen je iz tranzicijskih gradova u divljinu u posljednjem ostvarenju Florina Serbana "Ljubav 1. Pas", ljetos premijerno prikazanom na sarajevskom festivalu, odakle stiže na STFF. Nakon što se prije osam godina trajno zarezao u matičnu i europsku kinematografiju izvrsnim berlinskim laureatom "Ako mi se fućka, fućkam", Serban definitivno izbjegava tematske, ako ne stilske okosnice rumunjskog "novog vala". "Dragoste 1. Caine" nema tranzicije, politike, socijale i birokracije kao zaštitnih znakova rumunjskog filma unatrag desetak i više godina.
Sve se to i u Serbanovom prethodnom uratku nalazilo na rubu kadra, ali ovdje ostaje izvan dosega kamere. Stilski, Serban njeguje minimalističku estetiku, dulje i statičke kadrove, no realizam i naturalizam je ovd...