Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TEŠKA VREMENA U MOTELU EL ROYALE Tarantino bez 'Identiteta'

FILM: Bad Times At El Royale; triler; SAD, 2018.; REŽIJA: Drew Goddard; ULOGE: Jeff Bridges, Dakota Johnson; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** 1/2

Film s konceptom inspiriranim 'Identitetom' Jamesa Mangolda režiran je po uzoru na Tarantina. Goddard želi dekonstruirati i rekonstruirati 'noir', ali njegov film, rađen s težnjom da postane kult, na kraju ostaje samo žanrovski konstrukt, razvučen na 140 predugačkih minuta.

Duplo "d" u prezimenu razlikuje Drewa Goddarda od legendarnog francuskog "novovalovca" Jean-Luca Godarda, no među njima postoji indirektna veza. Naime, Goddard se loži na generacijski bližeg Quentina Tarantina, a ovaj, pak, na Godarda. Retrospektivnu, autoreferencijalnu, intertekstualnu, "sve-je-citat" poetiku, koju je Tarantino preuzeo od Godarda dekonstruirajući i rekonstruirajući žanrove i filmove, Goddard preuzima od Tarantina. Njegov vrlo dojmljivi redateljski prvijenac "Koliba u šumi" preklapao je i poklapao takoreći čitav (moderni) horor žanr, odlazeći korak dalje od "Vriska".

Drugijenac "Teška vremena u motel El Royale" naizgled radi nešto slično s "noirom". Početak filma je iznimno obećavajući i poticajan. Tip u baloneru (Nick Offerman) ulazi u motelsku sobu noseći torbe. Kamera iz iste pozicije prati ga kroz montažne rezove kako pomiče namještaj, podiže tapet i parkete, ostavlja torbe ispod poda, vraća sve u prvobitno stanje i čeka. Dočekat će drugog tipa koji bane na vrata sobe i napuca ga da njegova krv stripovski poprska kameru u "Sin City" stilu, samo u boji. Je li ovaj tip znao za torbe? Tko je on? A napucani?

Pitanja vise u zraku deset godina kasnije, 1969., u vrijeme Vijetnamskog rata, američkog predsjednika Nixona, prisluškivanja i rasta kultova poput onog Charlesa Mansona. Tada će se kamera stvoriti ispred tog istog motela, "El Royale", zavaljenog na granici Nevade i Kalifornije, pa je njegov interijer prikladno podijeljen na dvije polovice i štosno dekoriran da paše objema državama. Dualan hotel, dualni gosti - svećenik Daniel Flynn (Jeff Bridges), prodavač usisivača Laramie Seymour Sullivan (Jon Hamm), soul pjevačica Darlene Sweet (Cynthia Erivo) i hipijevka (Dakota Johnson) koja će se u knjigu gostiju upisati kao "Fuck You".

Dualan je i jedini zaposlenik hotela Miles (Lewis Pullman, Billov sin) koji obnaša ulogu recepcionara. "Nije ovo mjesto za svećenika", Miles upozorava Flynna. Nije možda ni Flynn svećenik. Zapravo, sigurno. Nitko od gostiju ne djeluje da je onaj za koga se predstavlja. Gotovo svatko skriva tajne (npr. aktovka unutar kutije za usisivače), kao i sam motel. Doznat ćemo to u izvanserijskoj sceni, odrađenoj u jednom neprekinutom kadru kamermana Seamusa McGarveyja ("Okajanje", "Noćne životinje"), vidjeti likove u drukčijem, tamnijem svjetlu i posjetiti skriveni interijer motela.

Nakon što Sullivan pronađe uređaje za prisluškivanje u svojoj sobi, on pronalazi i skriveni hodnik s dvosmjernim zrcalima za promatranje gostiju u sobama. U jednoj sobi svećenik diže parket s poda vjerojatno tražeći novac iz uvoda filma, u drugoj hipijevka uvodi zavezanu djevojku (Cailee Spaeny) iz prtljažnika automobila... a cijela je scena ozvučena Darleneinim pjevanjem. Jako impresivno. Iako je počeo karijeru kao scenarist, Goddard je bolji kao vizualist u filmu sa scenarističkim konceptom inspiriranim Agathom Christie i "Identitetom" Jamesa Mangolda (nasumični stranci sumnjive prošlosti na izoliranom mjestu), a režiranom po uzoru na Tarantina.

"Bad Times At The El Royale" je svojski stiliziran, "noir" u koloru. No, izuzev stilizacije, "El Royale" baš i nema vlastiti identitet, odnosno preuzima Tarantinov, počevši od strukture poglavlja (soba 1, soba 5...) do kulerskih glazbenih numera (Deep Purple, "Hush"), crnog humora i crvenog nasilja te živopisnih likova (vođa kulta Billy Lee u izvedbi Chrisa Hemswortha kao ljepuškastog Mansona). "Tarantinovski" su i relativno slično postavljeni srpski "Točkovi" Đorđa Milosavljevića, no taj je film barem zabavan, što se ne može reći za Goddardov.

Ono malo vlastitog identiteta "El Royale" ubrzo gubi ne znajući što ustvari želi biti, "noirovski" krimi-triler, mračna komedija ili možda parodija "noira", a zanimljiviji je dok rastavlja i sastavlja "puzzle" nego kad ga do kraja sastavi, za što mu treba vječnost. Godard želi dekonstruirati i rekonstruirati "noir", ali njegov film, rađen s težnjom da postane kult, na kraju ostaje samo žanrovski konstrukt, razvučen na 140 predugačkih minuta. Iz ovog motela se na koncu odjavljujemo razočarani. Recepcionar, molimo knjigu žalbe.

Xavier Dolan ispred kamere Drewa Goddarda

Goddard je radio kao scenarist na malom i velikom ekranu, napisao je, među ostalim, "Buffy" i "Daredevila", "Cloverfield" i "Marsovca". Kao redatelj bi trebao potpisati "X-Force", "spin-off" popularnog "Deadpoola". Zanimljivo je da je u "El Royaleu" angažirao redatelja Xaviera Dolana za jednu sporednu ("cameo") ulogu.

Naslovnica Cinemark