"Nećeš razumjeti... samo me slušaj", zatraži glavna akterica filma "Utoya, 22. Juli" gledajući na trenutak ravno u kameru, kao da se obraća publici. Nekoliko sekundi kasnije, postaje jasno da djevojka, Kaja (Andrea Berntzen), zapravo priča na mobitel s majkom. No, njezine riječi i pogled upućen gledatelju ostaju visjeti u zraku, imajući višestruko značenje.
Osim što priprema gledatelja na to da će doživljaj filma biti personaliziran i subjektiviziran kamerom iz (prve) ruke, norveški redatelj Erik Poppe se tim postupkom svjesno obraća publici koja možda ne razumije umjetničku potrebu za filmovanjem ili dramatizacijom pokolja na norveškom otoku Utoya, gdje je pomahnitali desničarski ekstremist Andreas Behring Breivik 22. srpnja 2011. godine izvršio napad na ljetni kamp...