Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

KRALJ LOPOVA Ne tako dobar posao u Londonu

FILM: King Of Thieves; krimi komedija; Velika Britanija, 2018.; REŽIJA: James Marsh; ULOGE: Michael Caine, Jim Broadbent; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: **

Pljačka umirovljenika je frapirala javnost zbog ukradene vrijednosti od oko 14 milijuna funti i, još više, godina pljačkaša koji su izveli lopovluk u svojim šezdesetima i sedamdesetima. Teška nevjerica, posebice kad se pogleda film. Nije uopće jasno kako su starčići uspjeli obaviti nešto što je iziskivalo kombinaciju inteligencije i vještine, jer u filmu oni povremeno djeluju prilično nekompetentno. Ritam filma je sukladan godinama pljačkaša. No, 'Kralj lopova' nije žanrovski s(u)kladan. Redatelj se ne može se odlučiti između ozbiljnije drame ili lepršave komedije s prefiksom 'krimi'. Film korača na rubu farse i ističe hendikepe penzića, od slušnog aparata do umjetnih kukova, da bi onda neke od njih nastojao prikazati kao psihopate i paranoike kako bi postigao krimi-trilersku dramatičnost i nepredvidljivost.

Ponekad život napiše filmove, ne romane. Pljačka u londonskoj četvrti dijamanata Hatton Garden, "najveća u povijesti Engleske", napisala je "Kralja lopova". Doista, pljačka iz 2015. je kao stvorena za filmski tretman iz najmanje dva razloga. Za početak, pljačka je (na prvu) djelovala kao da je iz filma, gerijatrijskog "Ocean's 11", pa je red da na filmu i zaživi. Kako su je, usto, počinili penzići, u ekranizaciji pljačke u glavnim ulogama bivaju angažirani vremešni glumci koji se poslovično nalaze u sporednima.

Brian Reader, Terry Perkins, Danny Jones, John Kenny Collins, Billy "The Fish" Lincoln i Carl Wood, koje u filmu igraju britanski teškokategornici Michael Caine, Jim Broadbent, Ray Winstone, Tom Courtenay, Michael Gambon i Paul Whitehouse, imali su ukupno 337 godina u trenutku pljačke. Od toga je samo luđi podatak da su njihovi tumači još i stariji; broje ravno 434 godine. Usporedivo je to brojem godina aktera sad već dvije godine stare pljačkaške komedije "U velikom stilu" na čelu s (također) Caineom.

I "King Of Thieves" je usporediv s "Going In Style", ali komparacija je na štetu prvog filma, iako je imao bolju, stvarniju podlogu za priču. Rečena pljačka u Hatten Gardenu izvedena je tijekom Uskrsnog vikenda u "prijestolnici dijamanata", Londonu. Tad su pljačkaši provalili u zgradu s podzemnim trezorom zajedničkim za korištenje svih draguljarnica u četvrti. Otvorili su i ispraznili 73 sefa krcata draguljima, nakitom i novcem. Njihov (zlo)čin je frapirao javnost zbog ukradene vrijednosti od oko 14 milijuna funti i, još više, godina pljačkaša koji su izveli lopovluk u svojim šezdesetima i sedamdesetima, predvođeni Readerom. Teška nevjerica, posebice kad se pogleda film.

Nije uopće jasno kako su starčići uspjeli obaviti nešto što je iziskivalo kombinaciju inteligencije i vještine, a na što se nisu odvažili dvostruko mlađi od njih, pa makar su otprije bili poznati policiji po sličnim djelima. U "Kralju lopova" oni povremeno djeluju prilično nekompetentno pa, primjerice, Brian Reader se žali na "previše stuba za moje godine", John Kenny Collins starački zakunja na straži, dok se oglasio alarm koji, uzgred, on ne čuje jer ima slušni aparat, a Danny Jones čita "Forenziku za tupane".

Film se odigrava u sporom penzionerskom ritmu da bi možda i neki (stariji) gledatelj mogao zakljucati u kinu, ali to nije problem. Ritam je sukladan godinama pljačkaša. No, "King Of Thieves" nije žanrovski s(u)kladan. Zach Braff ("U velikom stilu") je znao da snima prvenstveno komedijicu i bolje je balansirao humor s dramom, a i umirovljenici su imali bolji povod za pljačku od toga da, takoreći, nemaju što raditi u tim godinama, što je filmu davalo kontekst i podtekst.

Bili su, naime, kivni kad je njihova raspadajuća firma raspustila mirovinski fond i stornirala sve isplate penzija za prijelazni period. Jasno je zašto je redatelj James Marsh ("Čovjek iz sjene", "Samo more zna") poželio preseliti ovaj događaj na veliki ekran budući da ga zanimaju likovi koji se odvažuju na nemoguće, bilo da prelaze s jednom tornja blizanca na drugi (Philippe Petit, "Čovjek na žici") ili odbijaju biti sputana uma, ako već ne i tijela (Stephen Hawking, "Teorija svega").

Međutim, Marsh se ne može se odlučiti između ozbiljnije drame ili lepršave komedije s prefiksom "krimi", za što se bez puno mozganja odlučio film "Banda s Lavender Hilla", filmofilski citiran u svrhe usporedbe naših penzića i tih bandita. Recimo da se, u kontekstu Michaela Cainea, nećka bi li bio "Get Carter" ili "The Italian Job". Netko kao Guy Ritchie nekoć ("Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške", "Zdrpi i briši") uspio bi pomiriti "Uhvatite Cartera" i "Dobar posao u Italiji" senzibilitete, no Marshu to ne polazi za rukom.

"Ako se smiješ u ovom poslu, ne radiš ga dobro", rekao je Reader mladom pomagaču Basilu (Charlie Cox), "malome od kompjutera". Inače ozbiljni redatelj se smije u ovom poslu i ne radi ga dobro, koračajući na rubu farse i ističući hendikepe penzića, od slušnog aparata do umjetnih kukova, da bi onda neke od njih nastojao prikazati kao psihopate i paranoike kako bi postigao krimi-trilersku dramatičnost i nepredvidljivost, ali u tome nije uspio.

Tom Courtenay i Michael Gambon glume kao da su u komediji Ealing studija, a Ray Winstone i Jim Broadbent u "Gangsteru no.1". Caine je, pak, negdje između. Marshovo najveće postignuće u ovom "Ne tako dobrom poslu u Londonu" tiče se filmofilije. Redatelj ubacuje inserte starih crno-bijelih filmova s tada mladim Caineom ("The Italian Job"), Winstonom ("Scum") i Courtenayjem ("Billy Liar"), montažno isprepletenima s njihovim trenutnim filmskim inačicama.

Tri filma, jedna serija

Senzacionalna pljačka dosad je nadahnula dva filma ("Hatton Garden: Posljednji posao", "Pljačka u Hatton Gardenu") i jednu mini-seriju ("Hatton Garden" s Timothyjem Spallom). "Kralj lopova" je dosad najprestižniji projekt na tu temu.

Naslovnica Cinemark