Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

JAHAČ Šaptač konjima i kaubojima

FILM: The Rider; drama; SAD, 2017.; REŽIJA: Chloe Zhao; ULOGE: Brady Jandreau, Lane Scott; OCJENA: *****

Jedan od najboljih filmova iz prošlogodišnje svjetske festivalske i kinodistribucije nesvakidašnji je spoj drame i vesterna, života i fikcije, sirov i realističan, a u isti mah sinematičan i filmski poetičan kao da su ga režirali John Ford i Terrence Malick. Ako je junak filma šaptač konjima, 'Jahač' je šaptač vječnim kaubojima poput njega. Ikonografija vesterna i mitologija američkog Zapada prisutna je u svakom 'widescreen' kadru koji bi Forda načinio ponosnim. 'The Rider' vraća vestern iz zalaska sunca da bi tamo sam opet odjahao.

Zanemaren od strane domaćih distributera i festivalskih selektora, američki nezavisni film "The Rider" je (zasad) projahao pored domaćih kina, festivala i videoteka. Međutim, "Jahača" je uočio Cinemax i upriličio njegovu TV premijeru. Filmofili bi trebali zaokružiti 10. veljače na kalendaru: premijerno prikazan u Cannesu 2017., ovo je jedan od najboljih filmova iz prošlogodišnje svjetske festivalske i kinodistribucije, bolji od većine aktualnih oskarovskih nominenata, koji bi se, da je bio (legalno) dostupan ranije, svakako našao na našem "best of-u" 2018. i to negdje pri samome vrhu, unutar top-pet.

"The Rider" je uistinu specijalan, mali veliki "indie" film kakav se ne viđa svakog dana, zakleli bi se najlirskiji i najhumaniji komad doku-realizma posljednjih godina. Nesvakidašnji spoj drame i vesterna, života i fikcije, karakternih interijera i eksterijera, klaustrofobičnih krupnih planova i totala kaubojske slobode s vjetrom na licu, "Jahač" je sirov i realističan, a u isti mah sinematičan i filmski poetičan kao da su ga režirali klasik John Ford i pjesnik Terrence Malick.

Mlada kineska filmašica s američkom adresom Chloe Zhao (r. 1982.) odmjereno i zrelo balansira između dviju stilskih krajnosti i nevidljivim alkemičarskim rezom pretvara ih u jedno. Redateljičino postiguće je evidentno od upečatljivih uvodnih "slow motiona" na tragu Jamesa Camerona čije su "Istinite laži" prvi film koji je ona pogledala u životu. Uši okupira zvuk vjetra koji zvižduće i u uskom kadru povija grivu konja, slušamo teško disanje pastuha i gledamo ga kako kopitama u topotu raznosi prašinu u krasnom usporenom pokretu.

Rez na mladića koji se budi u krevetu ukazuje da je to bio (njegov) san. San o jahanju konja. To je za njega, jahača rodea Bradyja Blackburna iz Južne Dakote (stvarna bivša rodeo-zvijezda Brady Jandreau), životni san, njegov način života. Ali, stvari u životu nisu uvijek kao na filmu s Johnom Wayneom (minus "Tragači" i "Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea"). Kauboji padnu s konja i teško se ozlijede. Nedugo nakon buđenja Brady skida zavoj i kirurške spajalice s obrijane glave.

"Izgleda kao Frankenstein", zezaju ga prijatelji, rodeo-jahači poput njega. Jedni od njih su svjesni ozbiljnosti ozljede (Brady ima metalnu pločicu u glavi i posljedično mu se kvrče prsti na ruci), drugi mu govore da treba "projahati kroz bol" i vratiti se rodeu, zbog čega se i sam pravda da je samo napravio pauzu. Tijekom lijepe sjetne scene uz logorsku vatru i akustičnu gitaru, svaki od Bradyjevih prijatelja, podrijetlom Indijanaca poput njega, govori o vlastitim ozljedama.

Prije nego netko od njih iznese zaključak da jahači postaju farmeri ako se ne vrate u sedlo, jasno je da je tradicionalna kaubojska mačo kultura usađena u svaku poru ovoga filma dok propituje "cowboy/man up" kodeks stoičke muškosti i smisao života jahača koji žive za onih osam sekundi adrenalina u sedlu. "Ne mogu zamisliti da radim išta drugo", govori Brady i on se ne snalazi kao radnik u samoposluzi, poput hrvača Randyja Robinsona u "Wrestleru" Darrena Aronofskog, još jednom filmu o (ne)ranjivoj muškoj psihi u maskulinu okruženju, svojevrsnom starijem bratu "Ridera".

Brady se, zato, osjeća kao kod kuće kad dresira i trenira konje. Ako je on šaptač konjima, "Jahač" je šaptač vječnim kaubojima poput njega koji se priprema za povratak na rodeo teren. Pa ipak, svaki gorkoslatki posjet najboljem prijatelju i osobnom rodeo heroju Laneu (Lane Scott), kojega je teška ozljeda ostavila u bolnici na trajnoj rehabilitaciji, paralizirana i bez sposobnosti govora, sugerira da to možda i nije najpametnija odluka, makar mu ovaj na svoj način poručuje da ne odustane od snova.

Susreti Bradyja i Lanea su opipljivo dirljivi zato što su obojica ono što zapravo jesu, bivši jahači koji gledaju svoja videa iz nekih boljih dana, ali za njima ne žale, bar ne vidno. Emotivno nijansiranoj autentičnosti filma doprinosi angažman neprofesionalnih glumaca, poput junakova stvarnog oca Tima Jandreaua i autistične mlađe sestre Lilly, koji glume sami sebe i događaje iz svojih pravih života (biografija filmskog Bradyja zrcali njegovu vlastitu). Likovi, dakle, ne glume, oni jesu, što "Ridera" približava dokumentarcu, ali ga Zhao od doksa udaljava ekspresivnom režijom, tj. meditativnom filmskom, vestern poezijom, preuzimajući naslijeđe najameričkijeg žanra u novom galopu.

Ikonografija vesterna i mitologija američkog Zapada prisutna je u svakom "widescreen" kadru i "malickovskoj" fotografiji kamermana Jamesa Joshue Richardsa čije su slike nepregledne kaubojske prerije ispod ružičastih neba iz samog srca Amerike u divnoj singeriji s glazbom Nathana Halperna, kao nebeski svod s ravnicom. Posljednje Bradyjevo jahanje voljena konja Gusa načinilo bi Forda ponosnim. "Jahač" vraća vestern iz zalaska sunca da bi tamo sam opet odjahao.

Od indie filma do blockbustera

Chloe Zhao je na račun ovog filma angažirao Marvel za režiju fantazijskog megaspektakla "The Eternals". Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Zhao snaći u blockbusteru.

Naslovnica Cinemark