Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SKIN 'Generacija X' za novu (de)generaciju

FILM: Skin; drama; SAD, 2018.; REŽIJA: Guy Nattiv; ULOGE: Jamie Bell, Vera Farmiga; OCJENA: ****

'American History X' je bio predosjećaj onoga što dolazi, ali i upozorenje da su korijeni neonacizma već posađeni. Danas je 'ono što dolazi' već došlo, a neonacizam je pustio korijenje u Americi i svijetu. Stvarnost filma 'Skin', stara desetak godina, vraća se kao bumerang u glavu, zato je njegov tajming pravodoban, a poruka urgentna i nedvosmislena.

"KKK prošli put, sad skinsi. Bokte...", reagirao je urednik na prijedlog za tekst o filmu "Skin", friško pogledanom na Berlinaleu u sklopu programa Panorama, ali odmah dao zeleno svjetlo za pisanje, svjestan još jednog odraza nemile (američke) stvarnosti na kinoekranu (baš kao i svojevrsnih hrvatskih refleksa na istu temu) i potencijalnog novog filmskog trenda u nastajanju.

Prvi američki film izraelskog filmaša Guya Nattiva ("Magic Men", prikazan 2014. na FMFS-u) pojavio se netom nakon što je kultni "American History X" proslavio 20. rođendan. Krajem devedesetih "Generacija X" Tonyja Kayea djelovala je kao anomalija u američkom filmu. Nacisti su, izuzev "Savršenog učenika" iz iste 1998., bili stvar povijesti i gledali smo ih u ratnim dramama s tematikom Drugog svjetskog rata poput "Schindlerove liste" ili "Život je lijep".

A onda se pojavio neonacistički Edward Norton s tetoviranom crnom svastikom na nabildanim prsima, preuzimajući štafetu od Russella Crowea iz mnogima opskurnog australskog kulta "Divlji korak" ("Romper Stomper"). Nortonov fizički impozantni, na nulericu obrijani lik Derek Vinyard potrudio se da ga upamtimo za vjeke vjekova kad je izašao iz kuće samo u bijelim boksericama i brutalno kaznio mladog crnca koji mu je pokušao ukrasti vozilo u jednoj od najzloglasnijih scena ikad ("zagrizi rub pločnika").

Tri godine poslije, u kinima se pojavio još jedan američki nezavisnjak - "Vjernik" s Ryanom Goslingom kao "neo-nazi" mladićem židovskog podrijetla koji prihvaća antisemitsku ideologiju i na plakatu "mjeri kukuruz" fašističkim pozdravom. Trend se, međutim, nije zarolao, ali 2002. su tri neonacista u Istočnoj Njemačkoj oponašala Derekov (zlo)čin nad nekim nesretnikom samo zato što je "izgledao kao Židov", dakle očito ne pogledavši film do kraja da dočekaju iskupljenje bijelog supremacista.

"American History X" je bio predosjećaj onoga što dolazi, ali i upozorenje da su korijeni neonacizma već posađeni. Danas je "ono što dolazi" već došlo, a neonacizam je pustio korijenje u Americi i svijetu. Krajnje desno orijentirani bijeli supremacisti i rasisti kandidiraju se na izborima, prodavaju retoriku na nacionalnim televizijama i održavaju skupove na ulicama za ujedinjenu desnicu nerijetko posežući za nasiljem (Charlottesville).

"Skin" stiže u pravom trenutku, kao "Generacija X" za novu (de)generaciju, pričajući istinitu priču o Bryonu Widneru, jednom od najnasilnijih i najpoznatijih američkih bijelih supremacista u povijesti istih (našao se i na FBI "watchlisti"). Widner je, međutim, 2006. napustio neonaci kolektiv kojem je bio vjeran cijeloga života nakon što je upoznao samohranu majku troje djece Julie Larsen (glumi je Danielle Macdonald) i podvrgnuo se ultra-mučnom procesu skidanja nacističkih tetovaža s glave i tijela.

Stvaran lik u "Skinu" utjelovljuje Jamie Bell i pravi radikalnu glumačku preobrazbu poput Nortona – ojačao je, obrijao glavu i nestao u ulozi. Mladi, mršavi glumac poznat po izvedbi baletana Billyja Elliota kao mišićavi skinhead? Doista neočekivano, jednako kao što je bilo vidjeti Nortona nakon "Svi kažu volim te", premda je Bell prerastao nekadašnju ulogu ("Nymphomaniac Vol II", "Donnybrook").

Bell se stopio s likom, ušao duboko pod njegovu kožu i sa sobom je povukao gledatelja. To je jedna od primarnih direktiva filma koji se može prevesti kao "Koža" ili možda "Skinjola", znači načiniti da se i gledatelj osjeća neugodno u Widnerovoj koži. Glavni lik filma predstavljen je u obračunu njegovih skinsa s antifašističkim demonstratorima 2005., kad je Widner promijenio "lični opis" mladog crnca.

Kako je Widner dospio među skinse redatelj ne otkriva, ali naslućuje da je vjerojatno prošao sličan put kao tinejdžer-beskućnik Gavin (Russell Posner) i pristao biti regrutiran u klan pod vodstvom Freda "Hammera" Kragera (Bill Camp) i njegove žene Shareen (Vera Farmiga) kako bi imao što za jesti i krov nad glavom. Nattiv prikazuje ruralne, siromašne dijelove Amerike kao mjesto idealne regrutacije, odakle desničari dobivaju (političku) potporu, među gladnima, siromašnima, neukima.

Cilja li Nattiv tu i na Trumpa, odnosno da su njegovu pobjedu inicirali rasistički sentimenti radikalizirane, ekstremne desnice koja se proširila iz ruralnih dijelova Amerike? Moguće. Scena koja, svakako, najviše rezonira s današnjicom, u kojoj je na snazi zabrana ulaska u SAD za putnike iz većinski muslimanskih država, a izbjeglice se smatraju nepoželjnima, jest kad "umirovljenog" Widnera pronalaze Hammerovi skinsi i prisiljavaju ga da dovrši posao – tj. ubije dvojicu ilegalnih "muslića" ("illegal hadjis").

Stvarnost filma "Skin", stara desetak godina, vraća se kao bumerang u glavu, zato je njegov tajming pravodoban, a poruka urgentna i nedvosmislena. Naime, Derek je bio isprve portretiran kao faca, karizmatičan i tjelesno romantiziran "role model" nabildane muskulature, Widner to baš i nije jer djeluje monstruozno odbojno išaran neizbrojivim tetovažama koje daju neko novo značenje izrazu "govor tijela" i (prešutni) "govor mržnje".

Razlika je i u režiji: "Generacija X" je bila filmična i u c/b segmentima, "Skin" je nezavisnjački dokumentarističko-realističan, možda i zato što je Wider bio subjekt dokumentarca znakovita naslova "Erasing Hate" ("Brisanje mržnje"). Vrlo brzo, paralelno s aktualnim tijekom radnje, dobivamo precizan uvid u Widnerovu iznimno bolnu "tatoo removal" proceduru (tipa "dan 145, uklanjanje tetovaža s čela") kao pokušaj otklanjanja sramotne prošlosti, koja je potrajala gotovo pune dvije godine i ostavila trajne ožiljke na njegovu tijelu.

Scene skidanja tetovaža ne izazivaju empatiju prema liku kao što to čini (pomalo kalkulantsko) ubijanje njegova voljena rotvajlera. One su tu da tetoviraju poantu filma. Dobro potkoženi rasizam može se pojedinačno ukloniti poput tetovaže, ali njegovi ožiljci ostaju kao vječni podsjetnik na neizbrisive tragove kolektivne mržnje.

Dobar i društveno važan

Neonaciste su u osamdesetima glumili Tim Roth i Gary Oldman u TV filmovima "Made In Britain" Alana Clarka i "Meantime" Mikea Leigha. "Skin" nije najviši rang filma o neonacistima poput "American History X", "Romper Stompera" ili "Believera", pa i prethodno navedenih. Nedostaje mu istinske šokantnosti "Generacije X", sirovosti "Divljeg koraka" i provokacije "Vjernika", u drugoj polovici je i pomalo neujednačen, ali svejedno dobar film koji zaslužuje veću ocjenu zbog društvene važnosti i prilične direktnosti u poruci.

Naslovnica Cinemark