Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ONO: DRUGO POGLAVLJE Nema spavanja, klaun se vratio!

FILM: It: Chapter Two; horor; SAD, 2019.; REŽIJA: Andy Muschietti; ULOGE: James McAvoy, Jessica Chastain; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: *** 1/2

'It 2' nije stravičan koliko je trebao/obećavao biti na temelju uistnu sjajna 'teaser-trailera' i kako 'hype' nalaže da jest. Pa opet, na razini horora kao takvog, ovo jest film za tinejdžersku publiku, makar protagonisti nastavka bili u dobi njihovih roditelja iz prvog filma. Režiran sa sentimentom Spielbergovih hitova 80-ih, 'Ono 2' je, kao i prethodnik, bolji kao film, nego horor film. To je i rijetki horor sa srcem.

Ajme meni, šta sam se prepa! Kako ću ja zaspat?! Tim se riječima dodavao jedan prilično mladi par na pretpremijernoj projekciji nestrpljivo očekivanog horora "Ono: Drugo poglavlje" u splitskom multipleksu. Dogodilo se to u trenutku kad bijele rukavice jezivog klauna Pennywisea (ponovno odlični Bill Skarsgård) naglo izrone iz mraka i udome krijesnicu koju je slijedila jedna znatiželjna djevojčica.

Prva pretpremijerna predstava u 17.30 sati. Škola još nije počela. Kino krcato školaraca nalik citiranom momku i curi. Osnovci, srednjoškolci. Jedni su se gledatelji uvukli u sebe, naslonili na fotelje da budu što dalje od platna i zbivanja pratili paralizirani, poput Eddieja Kaspbraka (James Ransone) u sceni kad je ostao skamenjen i nije uskočio u pomoć prijatelju.

"Ne ljuti se, samo me je bilo strah", rekao je tad Eddie i možebitno uzeo riječ iz usta drugim gledateljima. Onima koji se povremeno nasmiju kao da (o)tjeraju strah i ostalima u kinu se valjda bar prešutno ispričavaju Eddiejevim riječima. Njima, čini se, dobro dođu intruzije humora u stilu Sama Raimija ("Zla smrt") ili kasnijih dijelova serijala "Strava u Ulici brijestova", poput "petice", "Djeteta snova", koja i u ovom nastavku igra u kinu u filmskom gradiću Derryju.

Humor poklapa grafički horor natopljen krvlju u viziji Pennywisea, klaunskog Freddyja Kruegera nastanjena na sličnoj košmarnoj granici između stvarnog i utvarnog. A možda nekim mlađim gledateljima strašne "boo" scene i nisu bilo toliko strašne.

"It Chapter Two" ima povremeno efektnih bljeskova u domeni makabričnih "bu" sekvencija ili izvan nje (izvrsna orkestracija strave unutar labirinta i kuće ogledala u luna parku). No, "Ono: Drugo poglavlje" ne nudi ništa posebno novo što ti isti tinejdžeri nisu već vidjeli u prvom dijelu, ako ne i recentnijim filmovima iz svemira "Prizivanja" (nastavci "Annabelle", "Prokletstvo tugujuće žene") s kojima dijeli scenarista Garyja Daubermana.

Ukratko, "It 2" nije stravičan koliko je trebao/obećavao biti na temelju uistnu sjajna "teaser-trailera" i kako "hype" nalaže da jest. Pa opet, na razini horora kao takvog, ovo jest film za tinejdžersku demografiju, makar protagonisti nastavka, zvani Gubitnici, bili u dobi njihovih roditelja iz prethodnika i redatelj-povratnik Andy Muschietti ("Mama") izdao upozorenje starijim gledateljima "ponesite pelene za odrasle".

Pelene za odrasle nismo ponijeli, ali nisu ni trebale onako kako je Muschietti zamislio "Ono 2". Možda će eventualno kome zatrebati (par gutljaja pića viška) samo zbog približno trosatnog trajanja filma, ne računajući reklame, čime je "It 2" preoteo titulu najdužeg horora od ovoljetnog "Midsommara".

Već je problem s hororom izvornika ležao u prevelikom oslanjanju na CGI efekte i monstrume od prenapregnutih piksela nauštrb taktilnih, praktičnih baba roga. Ili, jednostavnije, dobrog glumca pod maskom kakav je Skarsgård kojemu redatelj od jedne scene do druge dopušta da pokaže svu raskoš talenta i nastavi izazivati trepet, iako mu ne ide u prilog ogoljevanje Pennywisea, tj. otkrivanje njegove mitologije.

Uporabu računalno generirane (i generičke) slike nastavak dodatno potencira, ali i njegove najbolje scene evidentno su one kad je horor lišen kompjutora i brzopoteznog "bu" faktora koji postaje pomalo repetitivan i otupljuje prvotni efekt. "Ovo je Derry, navikavam se na to polako", veli Bill (James McAvoy) nakon što po tko zna koji put ugleda nešto neprirodno.

Navikava se i gledatelj drugog dijela horora kojeg Muschietti još više režira poput budžetski masivnog blockbustera. Tako je valjda moralo biti nakon što se "It" u ovo doba 2017. otvorio s - za žanr - rekordna 123 milijuna dolara u Americi i postao daleko najveći hororski megahit sa zaradom kakvu ostvaruju nehororski blockbusteri (gotovo tričetvrt milijarde u svjetskim kinima).

Ipak, horor na ovako velikoj proračunskoj blockbusterskoj skali nije dosad snimljen. Golemi "set pieceovi" su bez konkurencije u žanru: junake ganjanju divovska čudovišta oštrih zubi koja bi se mogla naći u nekom superjunačkom i napose "fantasy" spektaklu, a neka od njih se doimaju kao varijacija Golluma iz "Gospodara prstenova".

Naracija neujednačena filma je isto epska i prezaposlena do točke da bude neuredna, razlomljena između "flešbekova" prošlosti i sadašnjosti, klinaca i njihovih odraslih inačica koji ponekad zamalo podijele kadar kako bi Muschietti pokazao koliko je napravio pogođen casting s novim glumcima, od McAvoya i Ransonea do Jessice Chastain i Billa Hadera, jer odrasli izgledaju kao netko u koga bi mladi doista mogli izrasti.

Pojava klinaca (Sophia Lillis, Finn Wolfhard...) ne ide na ruku starijima koji ne uspijevaju dosegnuti visok stupanj njihove "kemije", ali je u skladu s emotivnom i nostalgičnom "Stand By Me" poetikom ovog horora. Nastavak produbljuje motiv prijateljstva.

"Hoćemo li ostati prijatelji kad budemo stariji", pitaju se klinci u filmu o odrastanju, uspomenama i traumama iz djetinjstva, tj. njihovim reperkusijama na odraslu dob kad osobna čudovišta prošlosti prijete izaći iz kućnog ormara u gluho doba noći i vrijeme je da se sa njima napokon suočite nakon godina bježanja i susprezanja.

Strah je sastavni dio odrastanja u svijetu stvarnih horora poput obiteljskog zlostavljanja Beverly Marsh (Lillis, Chastain) u prvom filmu ili homofobičnog premlaćivanja Adriana Mellona (glumi ga art redatelj Xavier Dolan) iz uvoda drugoga.

Klaun je metaforičko utjelovljenje tog i takvog straha i u nastavku režiranom s melankolijom i sentimentom Spielbergovih "BMX" hitova osamdesetih u koje se kune serija "Stranger Things". U tom pogledu, "Ono 2" je, kao i prethodnik, bolji kao film, nego horor film. To je i rijetki horor sa srcem.

Stephen King je u bestseler-romanu "It" zapisao: "Možda ne postoje dobri i loši prijatelji. Možda postoje samo dobri prijatelji, ljudi koji stoje uz tebe kad si povrijeđen i pomažu ti da se ne osjećaš tako usamljenim. Ljudi koji grade svoje kuće u tvom srcu...".

Muschietti je izgradio svoju kuću u Kingovom srcu i u najljepšim, gorkoslatkim, pa i magičnim kadrovima (oba) filma zamrznuo esenciju ne samo njegova predloška, već i cijelog opusa u kojem se intimno i ljudsko može iščitati između onostranih redaka iz šireg horor svemira.

Uspio je popraviti i kraj prethodne TV ekranizacije "It-a" iz 1990. s klaunom u izvornu obličju divovskog pauka, ako ne i Kingova romana. "Nije mi se svidio završetak", kaže Billu vlasnik antikvarnice kojeg glumi - King. Kao Kingov "meta" supstitut, Bill je horor pisac i scenarist.

Na početku "Onog 2" privodi kraju adaptaciju svog romana u film i smišlja zadovoljavajući svršetak. "Kraj je grozan, moramo to bolje", govori redatelj (Peter Bogdanovich) piscu koji muku muči sa krajevima romana i njihovih filmskih adaptacija poput "It-a". Muci je sada došao kraj.

Treće poglavlje

Kako Muschietti razmšlja blockbusterski franšizno, ne bi nas iznenadilo da se Ono vrati za "Treće poglavlje". Muschietti se već počeo dodavati s idejama barem o tzv. spin-offu posvećenom Pennywiseu, ako ne trećem dijelu.

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE