Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

NE BRINI, NEĆE ON DALEKO STIĆI Joker ispod radara

FILM: Don’t Worry, He Won’t Get Far On Foot; humorna drama; SAD/Francuska, 2018.; REŽIJA: Gus Van Sant; ULOGE: Joaquin Phoenix, Jonah Hill; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ***

'Ne brini, neće on daleko stići' je još jedan Phoenixov film kod nas. Ovo je naizgled Van Santov najoskarovskiji uradak dosad kao biografija paraplegičara Johna Callahana, ali film pokušava biti i nekonvencionalni nezavisnjak.

Promućurno, film "Ne brini, neće on daleko stići" stigao je u splitsku "Kinoteku" i "A1 Videoteku" istovremeno s "Jokerom". Dva Joaqauina Phoenixa, pa birajte po volji. Većina će, naravno, odabrati atraktivnijeg "Jokera" koji je i superiorniji film, s nemjerljivo impresivnijom Phoenixovom ulogom.

Međutim, neujednačeni, ali interesantni "Don’t Worry, He Won’t Get Far On Foot" ne zaslužuje da padne kao potpuna žrtva zaborava, iako je umalo i pao. Film je distribuiran ispod radara, unatoč tome što je prošao festivale poput Sundancea i Berlinalea, redateljski ga potpisuje Gus Van Sant, a uz Phoenixa glume poznate face - njegova bolja polovica Rooney Mara, Jonah Hill i Jack Black.

Čuveni Van Sant nije uspio napraviti "comeback" nakon promašaja "Mora drveća" i podcijenjene "Obećane zemlje". Prošlo je sad već deset godina od njegovog posljednjeg istinski zapaženog filma "Milk" koji je potvrdio jednu od čak osam nominacija za Oscara (glavna uloga Seana Penna).

"Ne brini, neće on daleko stići" je naizgled još jedan Van Santov "oskarovski" uradak ("Dobri Will Hunting", "U potrazi za Forresterom"), zapravo najoskarovskiji dosad kao dodatak dramskom "muškarci-u-kolicima" podžanru i biografija paraplegičara-alkoholičara Johna Callahana (1951. - 2010.) koji se uspio othrvati ovisnosti o cugi i proslaviti kao karikaturist portlandskih novina.

No, film se udaljava od biografije Harveyja Milka ("Milk") i pokušava biti i nekonvencionalni "indie" kao što je to bio njegov "biopic" o Kurtu Cobainu ("Posljednji dani"), ali i "Moj privatni Idaho", "Žena za koju se umire", "Gerry", "Elephant" i "Paranoid Park".

Sigurno je tome razlog taj što se Van Sant ne osjeća udobno u cipelama tipičnog oskarovskog redatelja, niti je režiser klasične hollywoodske drame, odnosno jedino mu je odlični "Good Will Hunting" u tom pogledu uspješan projekt. On je krajnje slobodniji kad snima u okviru nezavisne produkcije nadomake eksperimentalnom izričaju ("Gerry", "Elephant", "Last Days").

Djelići tog i takvog Van Santa su najinteresantniji u filmu koji, kao "oskarovska" drama, izvlači deblji kraj uspoređen(a) s "Mojim lijevim stopalom", "Skafanderom i leptirom", pa čak i "Teorijom svega", ali ostavlja bolji dojam kao (crno)humorni nezavisnjak na tragu "Američkog sna" o strip-crtaču Harveyju Pekaru.

Van Sant uspijeva snimiti jednu jako lijepu "oskarovsku" scenu vožnje Johna i Annu (Mara) u njegovim invalidskim kolicima, no znatno je komotniji kad treba napraviti izvrsnu "eksperimentalnu" vertikalnu montažu Callahanova pijančevanja, što mu dođe kao subverzijica istovjetna nerijetko kontroverznim karikaturama njegova protagonista.

Kako bi se oteo iz zagrljaja konvencionalnog izričaja, Van Sant je zakomplicirao naraciju između sadašnjosti i prošlosti, sredovječnog i mladog Callahana dok je još mogao hodati, tj. u prvim danima nakon nesreće, pri čemu je, zahvaljujući digresijama i elipsama, ponekad teško dokučiti što se događa kad.

Konfuzija u naraciji se isprepleće s tonalnom – (melo)drama/komedija - koja ostavlja traga na Phoenixovoj ulozi neravnomjerno raspoređenog intenziteta i opuštenosti. Ovo je Phoenixu drugi put da se nalazi ispred Van Santove kamere nakon "To Die For" iz sredine devedesetih, kulta koji ga je prvi predstavio kao mladu nadu i glumca spremnog da zasjeni zvijezde, od Nicole Kidman u tom filmu do Russella Crowea u "Gladijatoru".

Phoenix je daleko stigao otad i sasvim sigurno je ponajbolji glumac današnjice, no čini se kao da je "miscast" za ovu ulogu u kojoj se, kad je Callahan u mladim danima, osjeća eho njegove puno bolje izvedbe iz "Skrivene mane". Scene kad Callahan zamišlja kako mu medicinska sestra sjedi na licu mogle bi se naći u tom filmu, kao i njegov pad iz invalidskih kolica u grm nakon što neuspješno pokuša izvesti "skejterski" manevar.

Definitivno, Phoenix u nešto opuštenijem i dopadljivijem izdanju a la "Her". Možda je čak i preopušten kad je dopustio da mu film (u)krade jedva prepoznatljivi Hill u ulozi Donnieja, "isusovskog" gurua za sastanke anonimnih alkoholičara kakvog bi jedan Jared Leto pretvorio u karikaturu.

Udo i Kim

U malim ulogama se pojavljuju kultni njemački glumac Udo Kier i Kim Gordon iz još kultnijeg Sonic Youtha.

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE