Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

U svemu bolji nego na terenu

GLAVA  U  BALUNU

Koja je to slučajnost da Hajduk slavi svoj rođendan, 105. po redu, baš na dan kad se nastavlja prvenstvo i u tjednu kad stupa na snagu novi Zakon o sportu. Navijači splitskog kluba s pravom očekuju bolje dane, posebno glede primjene Zakona, kako bi se iz nogometa, i sporta uopće, otjerale neke njima mrske face. U stvari, neka bude jasno, novi Zakon je i izglasan u Saboru, nekako na brzinu, po hitnom postupku, baš zato da bi zabrana rada u Hrvatskome nogometnom savezu i Dinamu sustigla Zdravka Mamića, u prvom redu.

Vjerojatno će se to i dogoditi, jer zakone se u pravnoj državi mora poštovati i primjenjivati prema svima jednako. Nažalost, kaže jedan od pobornika čistilišta u sportu odvjetnik Ivan Brleković, bivši dugogodišnji funkcionar HNS-a, dopredsjednik čak (logično je pitanje: što je on radio u to vrijeme?), “zakonske su izmjene pisane na brzinu i pod utjecajem interesnih skupina“. On ukazuje na nonsens da praktično ne postoje sankcije za nepoštivanje zakonske regulative. To je zaista tragična posljedica koju treba hitno ispraviti.

Kad je krenula brza rasprava o donošenju novog Zakon o sportu ponovo su mnoge stvari ostale nedorečene, što je izazvalo val revolta čimbenika u sportu. Dapače, još prije nego je bivši zastupnik Srđan Gjurković pokrenuo u Saboru inicijativu za promjenu određenih članova zakona, budimo otvoreni, po diktatu nezadovoljnih navijača nogometnih klubova, u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta počelo je razmatranje novih regula koje bi postavile prave temelje za tretman sporta u Hrvatskoj.

Jedna od osnovnih smjernica za novo reguliranje bila je da se svakako odvoji nogomet, onaj profesionalni, od drugih sportova. To jest, da se donese svojevrsni zakon o nogometu, koji je istina sport, ali je odavno postao i veliki biznis. No, kako god okrenuli, u sportu, naročito u nogometu, za one koji su se ogriješili o zakone ne bi smjelo biti mjesta u savezima i klubovima.

Moć u forumima nužna za uspjeh

Hajduk ima pravo na nezadovoljstvo u odnosu na svoj položaj u nogometnim forumima, dobro je da se “bijeli“ uz masovnu podršku svojih navijača bore da isprave manjkavosti, da uspostave pravednije, poštenije, realnije zakonske okvire. Splitski klub je oduvijek, još u vrijeme dvije Jugoslavije, kraljeve i Titove, pa i u Hrvatskoj, zakidan i guran na sporedni kolosijek.

Formula kojom je Hajduk dobivao ili bolje rečeno osvajao dignitet u forumima bili su rezultati “bijelih“ na zelenom polju. Jedino onda kad je u pravom smislu riječi moć Hajduka bila presudna u svim slaganjima nogometne vlasti događalo se da su “bijeli“ vladali nogometnom scenom. Dakle, tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća (Tito Kirigin), kao i u početnim godinama HNL-a (Nadan Vidošević, Branko Grgić).

Dakle, jačanje “bijelih“ u organizacijskom i financijskom pogledu se događa, ono što manjka to je snaga momčadi da se uključi u ravnopravnu borbu s Dinamom, pa i Rijekom. U stvari baš razvoj i napredak riječkog prvoligaša pravi je pokazatelj kojim putem Hajduk mora krenuti.

“Bijeli“ na svim poljima postižu sve bolje, rekao bih ohrabrujuće rezultate osim onog osnovnog, na terenu. I tu je ključ svega. Godinama se čeka da Hajduk stvori respektabilnu momčad, a ne da u svakom prijelaznom roku ostaje bez najboljih igrača. U redu, ako navijače Hajduka zadovoljava ta dugotrajna čeka i eventualno osvajanje kupa svakih par godina, onda je sve jasno.

U takvim situacijama igrači su u najpovoljnijoj poziciji, oni daju što mogu i jedva čekaju da ih netko (po)kupi, dok su u najtežoj situaciji treneri, od Stanka Poklepovića preko Miše Krstičevića i Igora Tudora do aktualnog Damira Burića koji, za razliku od svojih prethodnika, djeluje sinkronizirano s rukovodstvom kluba.

Zakoni ne donose titulu

Joško Jeličić, nekadašnji prvotimac Hajduka, omrznut među navijačima koji mu ne mogu oprostiti odlazak u Dinamo (dugo je u atriju stadiona bila slika prvih prvaka Hrvatske iz 1992. na kojoj su konstantno Jeličiću bušili oči), danas priznati nogometni komentator, otvoreno je, bez uvijanja, čak bi se moglo kazati na svirep način u Jutarnjem listu, ali u više navrata i u istupima na televiziji, prozvao rukovodstvo “bijelih“: 

- Iskreno žalim trenera Burića! Očekivanja okoline i ono što su njemu dali u ruke teška je disproporcija. Prošle jeseni momčad je igrala dobro, a isključivo njegovom zaslugom su se Caktaš, Kalinić, Sušić, Vlašić i Milović profilirali u Europi poželjne igrače, napravili su nekoliko transfera, opet na Burićev brk. I nakon što su mu rasprodali momčad, zbog poraza na beznačajnoj pripremnoj utakmici neki zgubidan mu j... mater.

A oni gore, u loži, s kalkulatorom u ruci, zbrajaju lovu od transfera i govore o - ciljevima. Od ljeta počinjemo graditi rezultat, kažu mudraci. I ne govore što smo donijeli treneru, ne, govore o financijskoj stabilnosti kluba...

Strpljen spašen, mogli bi zaključiti. I dočekati striktnu primjenu zakonskih propisa, koji – kako god se nadali u Poljudu – teško mogu Hajduka dovesti u poziciju borbe za naslov prvaka.

Naslovnica Glava u balunu

VIŠE IZ RUBRIKE