Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Pogubne podjele među navijačima

GLAVA  U  BALUNU

Hajduk ipak nastavlja prema realnim predviđanjima: treće mjesto sigurno osim u slučaju nekih neplaniranih gubitaka bodova, recimo u izravnim sudarima s tandemom goniča, Splitom i Lokomotivom. Olakotna okolnost za “bijele“ je da uz debelu prednost od šest bodova imaju i sedam utakmica u Poljudu, osmu u Parku mladeži, još pet na gostovanjima. Stvarno, nemoguće je da izgubiti treće mjesto.

Dakle, opet treći, uz ufanje da će se osvojiti kup, što je “mission imposible“ obzirom na činjenicu da bi trebalo najprije eliminirati Dinama i onda u finalu vjerojatno Rijeku. Kad bi u tome uspjeli onda bi se zaista u Poljudu mogli podičiti spašenom sezonom, dapače sa zaletom u novu s više optimizma nego danas.

Jest, istina je, “nitko kao Hajduk iz Splita“, taj navijački moto imponira, kao i činjenica da su u dva mjeseca okupili pravu armiju od preko 25.000 članova i to ne samo po Dalmaciji, nego i Hrvatskoj i bijelom svijetu. To su podatci za divljenje, iskreno, bez sustezanja, naklon do poda. Kako se kaže - neka cvjeta, bubri, raste registriranih broj članova i neka to ne bude samo trenutni zanos na početku 2016., nego i narednih godina. To je fan-ta-sti-čno.

Još je ljepše to kako je većina navijača Hajduka strpljiva, ganutljivo je s koliko nade i čežnje, a opet s koliko samopouzdanja i sigurnosti vjeruju u jačanje momčadi. Jer sada kad nema lopovluka, kad su financijske knjige sređene, kad su odnosi na relaciji nadzor/uprava i navijači usklađeni, logično je vjerovati će se vratiti šampionski dani.

Ljudi koji vode kluba dali su obećanje da će uskoro, kroz par godina, Hajduk biti tako moćan da se neće prodavati igračka supstanca nego će momčad ostajati na okupu, sazrijevati, biti iskusnija, mnogo uspješnija. Treba se uzdati u struku, sportskog direktora Gorana Vučevića i trenera Damira Burića, u njihove stručne sposobnosti…

Stara i nova formula

Javio mi se jedan pasionirani druker Hajduka, kaže da je za “bijele“ počeo navijati kao dječak prije točno četrdeset godina, u vrijeme kad je Dušan Maksimović s Partizanom i jatacima u ljubljanskoj Olimpiji oteo naslov prvaka splitskom klubu. A to je trebala biti treća uzastopna dupla kruna u bivšoj Jugoslaviji, jedinstveni podvig za ono doba.

Čovjek sad živi u Rijeci, sjeća se moćnog Hajduka, toliko živi od uspomena da je sad pomalo rezigniran, pa čak nije otišao na Rujevicu bodriti svoje… On ponavlja poznatu istinu kako je sad “vrlo teško biti navijač Hajduka u Rijeci“, te kako ne voli plediranja za strpljenje.

Projekt udruge Naš Hajduk da baš agresivnom kampanjom, u pozitivnom smislu, da se ne bi krivo razumjeli, prikupljaju članarinu i deponiraju je u blagajnu kluba kao jednu vrst predujma do vremena kad će se pokrenuti dokapitalizacija, pa će se s tim novcem dobiti dionice, nekima je realnost, za druge utopija.

I zato su pojedina društva prijatelja odlučila zadržati staru formulu, a to je biti obični potpomažući članovi bez ambicija da steknu dionice. No, rukovodstvu udruge taj se gard ne sviđa, oni inzistiraju da se svi skupa nađu pod kapom Našeg Hajduka.

- Ne zanima nas ništa drugo osim skromnog pomaganja našem klubu – rekao mi je predsjednik društva navijača Torcida iz Gabele Nikola Pehar, koji je stigao u Poljud sa sljedbenicima Živkom Kordom, Vinkom Jurkovićem i Ljubomirom Bunozom uplatiti  članarinu za 59 članova iz kraja odakle je ponikao Andrija Anković, jedan od najčasnijih prvotimaca “bijelih“.

- Mi smo jedinstveni, drago nam je da ima još društava koja dijele naše uvjerenje, dakle mi smo članovi-donatori. Ono što tražimo to je više sluha od strane vodstva Hajduka za Gabelu, za naš GOŠK. Uostalom, eto i sad će Hajduk inkasirati možda milijun kuna odštete za Nikicu Jelavića, dite našeg kraja.

Spektakularne akcije žestokih, ali obrazovanih navijača Hajduka glede popravka Zakona o sportu zaslužuju sva priznanja. Šteta da je za masovniju potporu pripadnika Torcide ostao prikraćen kolovođa HNS-ovac Srđan Gjurković, pa u novom mandatu nije ušao u Sabor.

Te akcije za čistoću sporta, u prvom redu nogometa, ne bi smjele biti išporkane nagovaranjima, navodno i prijetnjama, onim grupacijama koje ne žele u kolo s udrugom Naš Hajduk. Sad u Rijeci bilo je pritiska na Jerolima Mataka, predsjednika tamošnjeg društva, da se prihvati formula pozajmice, a ne darovnice.

Tko ima pravo birati Nadzorni odbor

Predstavnici grupe navijačkih društava iz Rijeke, Metkovića, Gabele, Viškova, Primoštena, Požege, Drinovaca, pa i Splita, Jozo Galov i Jerko Huljev, tražili su službeno objašnjenje od pročelnika za sport grada Splita Hrvoja Akrapa, zašto im se negira pravo sudjelovanja u izboru Nadzornog odbora.

Obećano im je da će se tražiti očitovanje od predsjednika Marina Brbića, jer “nije logično da se potpomažući navijači Hajduka na bilo koji način dijele“. Valjda će tu zavladati duh tolerancije i uviđavnosti, jer pogubno je u načelu da se navijači po pravim dijele na model 1 i 2. Inače, udruga Naš Hajduk, obzirom na masovnost i velike zadatke, sigurno će dobiti svojeg profesionalca.

Možda će Hajduk pomoći da se osigura i sponzorski automobil. Jer, zašto da se putovanja, hrana, spavanje i drugi troškovi odanih navijača pribavljaju iz fonda koji se puni dobivenim sudskim odštetama na račun novinara, kako je rečeno na skupu u Rijeci?

Naslovnica Glava u balunu