Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Političari, dignite glas protiv navijačke samovolje

glava u balunu

Tužno je bilo na Maksimiru, ambijent pustare, utakmica bez naboja kojeg donose gledatelji i to bez obzira o opredjeljenju navijača. Stvarno, nema gorega od igranja pred praznim tribinama, a našim igračima se to događa, zamislite, od ožujka prošle godine, evo sada godinu i po...

Naši su još jednom, poslije s Italijom u Splitu, sad i s Turskom u Zagrebu odigrali 1:1, pa tako u nove kvalifikacije za prvenstvo svijeta u Rusiji 2018. zagazili krivim korakom, izgubili su dva boda. Hoće li, majku mu, doći kraj zulumu huligana, koji podržani i od pojedinih maloumnika s nekih portala huškaju i podržavaju bojkot reprezentacije.

Što god mislili i kako god se opredijelili, zanima li vas nogomet i ova reprezentacija ili vas nije briga, odnosno željeli dobro Hajduku ili nekom drugom klubu, dok vas nacionalna momčad uopće ne interesira, ipak je nasilje, pa u neku ruku i zločin kad se udara na svetinju. A to je naša nogometna reprezentacija.

Manifestirati, iskazivati svoje neslaganje, revolt, nezadovoljstvo, ako hoćete i nesreću, na račun stanja u našem nogometu ili društvu uopće može se na razne načine, ali nikako tako da se ometa i ruši reprezentacija na stadionu. Tijekom ove izborne kampanje, možda mi je promaklo, ali o sportu, posebno nogometu, niti jedna stranka nije zucnula ni riječi.

Jedino se dosjetila i javila liderica stranke Pametno, koja je digla svoj glas, upozorila na neshvatljivo ponašanje vlasti oko neprovođenja važećeg Zakona o sportu. Ostavimo po strani činjenicu da je taj zakon manjkav, jer su protiv njega digli svoj glas svi sportski klubovi (osim Hajduka) i udruge, sve je vrlo jasno: zakon se mora provoditi. Zato je intervencija Marijane Puljak itekako dobro došla.

Ono što sam već nekoliko puta isticao, ponavlja se: sport se kod nas u životu stranaka, kao i u parlamentu spominje jedino kad su ekscesi ili slavlja. Točnije, političke stranke se hvataju sporta jedino u okviru izbornih kampanja, kad se nadaju da će na taj način pridobiti birače za svoju partiju. Malo morgen, gro onih žestokih, pa i konfliktnih navijača uopće nije briga za izbore, oni se javljaju jedino kad se njihovi interesi poklapaju sa klupskim. Bolje je kazati, kad je u pitanju obrana navijačkih prava. E, tu su beskompromisni.

U svojoj intervenciji liderica splitske strane Pametno, sva u nevjerici, bože moj baš začuđena, iznijela je doživljaj svojeg supruga, uglednog znanstvenika Ivice Puljka, inače tajnike stranke. Njega su, eto, „u Francuskoj pitali kakva je to Vlada u Hrvatskoj kada navijači moraju prosvjedovati u inozemstvu da bi se donijeli i poštivali zakoni u zemlji".

Naravno, ne čudite se, svima je u Europi jasno što se događa u Hrvatskoj. Puljkovi, imate pravo, nakaradno je da se zakoni jedne države ne provode, da ih se zaobilazi pa ma koliko oni bili manjkavi. Međutim, kad je u pitanju stranka Pametno, bilo bi pametno da su se javili u vrijeme nevjerojatnih incidenata prije Europskog prvenstva i događaja u Saint Etienneu, recimo kad je organizirani primitivizam ruknuo na utakmici Italija - Hrvatska u Milanu, prije dvije godine. Dakle, vi Pametni, ali i svi drugi s političke scene, dignite svoj glas i protiv navijačke samovolje, bestijalnih ispada, ružnih, necivilizacijskih skandiranja, maltretiranja drugih navijača.

Godinama, ali naročito u posljednje vrijeme, traje nasilje jednog, vrlo žučljivog i glasnog, dijela navijača Hajduka nad svakim onim koji se usudi izreći ili napisati čak i najtočniju kritičku dijagnozu o „bijelima". Ne, ti nogometni pazdarani, navodni čuvari lika Hajduka, oni jedini znaju što je pravedno, dobro, korisno, prosperitetno. Najprije su se na udaru tih navijačkih falangi našli bivši igrači, veterani Hajduka, onda su se obračunavali s rukovodstvom kluba sve dok tu nisu izabrane face po njihovom guštu.

Pa su na red došli novinari, onda javne osobe, posljednji Željko Jerkov, koji je svojim ocjenama pogodio u sridu. To da su igrači Hajduka izloženi mobingu od strane grupe ekstremnih navijača potpuno je točno. O tome je prvi progovorio Igor Štimac, jedan od rijetkih iz brojne obitelji Hajduka, koji je ukazao na nonsens:

-Nova su vremena, prije su navijači aplaudirali igračima, akterima na terenu, danas igrači plješću navijačima.

Sve je u redu kad igrači zahvaljuju publici, ali nije dobro kad navijači drže lekcije svima od igrača preko trenera i uprave, kad baš ta mala grupa pomisli, pa povjeruje da je važnija od svih. Navijači Hajduka su odvajkada predstavljali važnu polugu kluba, ali objektivno nikad nisu bili najvažniji. Jer kad bi tako bilo onda bi i danas, odnosno barem jednom u deset godina, momčad Hajduka na pogon navijača osvojila naslov prvaka. Ili bi u posljednjih šest godina makar jednom prošla kvalifikacije za europske klubove.

Ono što je ipak posebno zabrinjavajuće to je ponašanje uprave, ove i one iz prošlog mandata. Oni će brzo prebrisati grafite koji njih vrijeđaju, trener Marijan Pušnik će konstatirati kako se „u Splitu za sto kuna lako nađe nekoga koji će napisati što god se želi". To je kazao Pušnik, ali neke osude od strane uprave nema, nije je bilo niti kad je neki nadrkani, možda i napušeni huligan ošamario Dražena Mužinića, ikonu splitskog kluba, jer je kao „Frfa kriv za stanje u Poljudu". Pogotovo ovi iz uprave neće ustati u obranu Jerkova ili nekog novinara zato jer su predsjedniku Ivanu Kosu i njegovima iz kluba takvi „navijači" bitan oslonac za održanje u fotelji.

Naslovnica Glava u balunu

VIŠE IZ RUBRIKE