Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Pušnik nije stvorio igru, zasad gledamo ‘bijelu teoriju kaosa’!

glava u balunu

Hajduk je zasluženo pobijedio Osijeka, o tome nema sumnje, premda minimalnim omjerom od 1:0, pa su tako “bijeli” poslije 14. kola opet treći. Bez obzira na mišljenje Mate Beusana, cijenjenog eksperta za pravila nogometne igre, po meni ono kad je lopta pogodila Zorana Nižića u ruku nije bilo za kazneni udarac. Drugo je pitanje koliko bi se buke diglo u Poljudu da se to dogodilo u kaznenom prostoru Osijeka.

“Bijeli” su se vratili na treću poziciju, naravno, bez realnih izgleda da na tablici napreduju, točnije da stignu Dinama, još manje Rijeku. Istina je, ima još puno do kraja prvog dijela prvenstva, čak šest kola, po tri utakmice u gostima i kod kuće, u igri je čak 18 bodova. Pa ipak se usuđujem nagovijestiti da Hajduk, barem do zimske pauze ne može bolje od treće pozicije.

Ma gušta bi da me četa Marijana Pušnika demantira, pa da izvedu pravu berbu bodova. Međutim, po igrama koje Hajduk pruža teško će se dogoditi taj podvig da se umiješaju u borbu za vrh tablice.

Trener Hajduka je uoči ova tri kola, prije prekida prvenstva zbog utakmice sa Islandom, najavio osvajanje sedam bodova. Do sada je njegova momčad realizirala četiri, “bijeli” su u stvari zapeli u Puli, pa bi stvarno bilo senzacionalno kad bi se sa Rujevice vratili kao pobjednici. U slučaju da se to dogodi, neće mi ništa drugo preostati nego ispričati se Pušniku i igračima Hajduka na račun moje teze kako “bijeli” bez obzira na osvajanje bodova igraju slabo.

Dakle, razlog pesimizmu u odnosu na domete “bijelih” leži u činjenici da Hajduk igra negledljivo. Pardon, ipak igraju toliko kvalitetno koliko im je dostatno da budu treći, što i nije baš teško u ovoj ligi. U više navrata tijekom dosadašnjeg tijek prvenstva trener Pušnik se znao hvaliti kako je njegov sastav osvojio više bodova nego momčad koju je vodio Damir Burić prošle sezone.

No, došlo je do promjena i to drastičnih u odnosu na prošlo prvenstvo, jer lani u ovo doba, dakle poslije 14 kola, Hajduk je imao jedan bod više (29:28), što možda i nije bitno koliko je važan sasvim različiti položaj na tablici. “Bijeli” su s Burićem bili vodeća momčad, tako da su tada dežurni optimisti imali rezona nadati se ostvarenju snova: borbi za naslov prvaka. 

Sjetimo se, uoči 15.kola bodovni poredak: Hajduk 29, Rijeka 28, Dinamo 27. I onda su “modri” pokleknuli protiv Splita (0:1) u Parku mladeži, pa je “samo” trebalo da Hajduk dobije Jadranski derbi i Rijeci pobjegne četiri, a Dinamu čak pet bodova. Međutim, Burićeva momčad je nokautirana u Poljudu (3:0 za Rijeku) i svi snosi navijača Hajduka su se raspršili.

Od svega što Hajduk demonstrira u ovom prvenstvu najbolja, pa i jedina prava odlika, odnosi se na fizičku pripremljenost. “Bijeli” trče kao navijeni, borbeni su, požrtvovni, tako da oni svoje protivnike u pravilu nadjačavaju, a ne nadigravaju. Svi čekamo kad će proraditi da Pušnikova kemija, koja bi se trebala očitovati u uigranosti i prepoznatljivosti u igri, ali malo po malo i oni, koji još uvijek vjeruju u trenerova obećanja, postaju svjesni da se to ne može dogoditi.

Sve je u redu dok se osvajaju bodovi i drži kakvi takvi priključak s dva vodeća kluba. Jer, od svega su najvažniji bodovi. Sjećam se vremena kad je Tomislav Ivić, preuzeo treniranje Hajduka, tada su “bijeli” isto tako, osvajali bodove “na mišiće”. Pa se u sezoni 1973./74., onoj Ivićevoj početnoj, u prvih 14 kola onda imao 16 bodova (danas 22) za šest pobjeda, te po četiri neriješene i poraza. Među navijačima se govorilo “ko tu igru more gledat”... No, malo po malo Ivić je uštimao igru, proradila je njegova “kemija” i na kraju su “bijeli” postali prvaci. Te sezone, pa i slijedeće, osvojili bi i treće prvenstvo uzastopno da je bilo poštenja, ali to je druga priča...

Ono što se poslije prvih 14 kola može konstatirati, to je da se bez obzira na Pušnikova uvjeravanja i najavljivanja, a odigrane su čak 22 utakmice (14 u prvenstvu, šest u Europi i dvije u kupu), pa je prošlo ne sto, nego i 150 dana od njegova dolaska, ali se trenerova ruka u igri Hajduka baš i ne vidi. Pardon, ispravak navoda, možda je ovo što sada “bijeli” izvode Pušinkova igra.  

Navijači Hajduka, jer oni su ipak bitni, zadovoljit će se i s ovakvim stanjem, odnosno igrama u kojima momčad ne impresionira, pod uvjetom da se u dogledno vrijeme počne igrati bolje. Izvjesno je da Pušnik sa svojim stožerom ulaže silne napore, njegove su ambicije ekstremne, raspoloženje uvijek optimistično, ali učinci, što se tiče igre, bez obzira na velike napore, ipak nisu naročiti.

Trener Hajduka je silom prilika bio prisiljen često mijenjati momčad, jer su igrači dolazili kao na tekućoj traci. Tako se dogodilo da se baš i ne zna ona standardna momčad, rotacije su česte, kao da ni Pušnik nije siguran. Osim toga događaju se ozljede, ima izostanaka zbog kartona, pa su iz ovih ili onih razloga najviše, po dvanaest prvenstvenih utakmica odigrali Zvonimir Kožulj i Fran Tudor. 

Sve najave o suvisloj napadačkoj igri, o okomitim izvedbama napada, o presingu, ni iz daleka nisu viđeni.

To što Hajduk igra više sliči na taktiku kaosa. Radi se o tome da igrači Hajduka nisu u stanju spojiti tri, četiri dodavanja (povratne se ne računaju), stvoriti neke prepoznatljive suvisle napade osim slučaja da se Ante Erceg ili Franck Ohandza sami probiju, da Ahmed Said dođe do šuta ili odglumi faul za kazneni udarac ili da se dogodi zaista genijalna reakcija Marka Futacsa za gol protiv Osijeka.

Naslovnica Glava u balunu

VIŠE IZ RUBRIKE