Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Snaga s tribina i niz marketinških aktivnosti nisu garancija moćnijeg Hajduka

glava u balunu

Ratko Rudić, guru sporta, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, također ne ekskluzivno isključivo vaterpola, priključio se opsežnoj i masovnoj akciji rukovodstva udruge “Naš Hajduk”, pa je uplatio 1911 kuna kako bi sin njegova nećaka Jakov Ivković (navijač Hajduka) dobio ime na trećem dresu “bijelih”.

Navala darivanja navijača Hajduka se nastavlja, ta će se akcija pokazati kao lukrativna za NH-udrugu, jer je sigurno da će svi koji su na taj specifični način potvrdili svoju pripadnost Hajduku, također kupiti dres sa svojim prezimenom.

Zaista hvale vrijedna gesta Rudića, ali pravi razlog njegova dolaska u Split bila je riješenost da pomogne projekt uzleta matičnom klubu Jadranu do europskih razina. Naime, poslije dugog niza godina životarenja, jer prošla je četvrt stoljeća od trijumfalnih dana Jadrana, u Zvončacu se pokrenula družina bivših vaterpolista, koji su u društvu i priznati i sposobni s naumom da pokušaju izvesti zaokret i postupno, tijekom naredne četiri godine, osnažiti svoj klub da do 2020., kad Jadran slavi stotu godišnjicu postojanja, budu u stanju boriti se za trofeje na domaćem, ali i europskom planu.

Albert Pavlović, Mladen Drnasin, Mislav Bezmalinović, Adrian Ježina, Milo Stanić i drugi krenuli su u taj projekt u kojem im je odlučio ruku dati i Rudić, aktualni umirovljenik  poslije vrlo uspješne brazilske avanture. Dapače, Rudić je najavio da će zavisno o razvoju projekta priključiti se na znatno angažiraniji način i to ne povremeno kao savjetnik već mnogo konkretnije u stručnom radu. A kad tako nešto najavi Rudić, onda je to garancija maksimalnog stručnog rada.

Po Rudićevim tumačenjima baš stručni rad je ključni element uspjeha, ali prije toga je bitno organizacijski posložiti klub, njegovu upravljačku shemu koja će dosljedno provodi sportsku politiku. Zanimljivo je da je boravak Rudića u hotelu Atrium iskoristio i predsjednik Hajduka Ivan Kos koji ga želi involvirati i u neke projekte “bijelih” (osnivanje i osmišljavanje klupskog internata).

Objektivno, povratak vaterpolista Jadrana u elitu – hrvatsku i europsku, lakše je ostvariti nego uzlet Hajduka, jer je po nizu faktora nogomet znatno zahtjevniji po svim elementima. A i Hajduk je neusporedivo na domaćem planu, ali i  globalno, značajniji klub premda je Jadran, povijesno i tradicionalno jedan od četiri osnovna stupa splitskog sporta (uz Hajduka, Gusara i Labuda).

Taj zaokret koji se izvodi u Zvončacu već se dogodio u Poljudu kad je proveden svojevrsni puč od strane većine nadzornika s obrazloženjem da nisu zadovoljni razvojem Hajduka. U Sportskim novostima je objavljena analiza trenutnog stanja u splitskom klubu uz osnovnu konstataciju da “Hajduk ni u jednom segmentu nije bolji nego prošle sezone”, pa se najveći teret te u najmanju ruku stagnacije, stavlja na dušu predsjednika Ivana Kosa i njegovih ljudi.

Pardon, ipak je u Poljudu izveden veliki korak naprijed na impozantnom omasovljenju navijača, ali ta snaga s tribina, kao i niz poduzetih marketinških aktivnosti ni iz blizine nisu garant moćnijeg Hajduka. Predsjednik “bijelih” i njegovi ljudi za sada nemaju nikakvih problema, oni uživaju bespogovornu podršku navijačke mase. Koliko će trajati ta idila teško je predvidjeti obzirom da su ipak rezultati ona vatra koja u pravilu daje snagu kluba. A ona parola “rezultat je trend, ideal je vječan” lansirana s idejom da se na neki način opravdaju rezultatski minusi, bolje kazati neuspjesi, za sada se dobro drži.

Kako god okrenuli Hajduk je danas ipak legija stranaca, što je itekako revoltiralo bivšeg trenera Damira Burića, koji mi je naizust izrecitirao sastav iz posljednjeg kola prošlog prvenstva protiv Zagreba (3:2) u kojem su svi odreda bili mladi, uglavnom neafirmirani: Grbić - Relota, Juranović, Ismajli, Pejić – Kalik, T.Bašić – Mujan, Vojković, Tudor – Maganjić.

Ma jasno je da to nije kadar koji je u stanju vratiti Hajduka na tradicionalne vodeće pozicije, dapače teško da bi oni osvojili i treću poziciju HNL-a, koja garantira Europu. Međutim, to je ipak bio korpus mladih igrača za mogući razvoj, s njima bi se možda lakše progutala gorka pilula plasmana u sredinu tablice, uz napomenu da su koštali neusporedivo manje od deset došljaka na koje se troši cca deset milijuna kuna godišnje. Pogotovo jer je nekoliko njih došlo na bazi posudbe (Gentsoglou, Said, Hamza), većina ih je stigla u Poljud bez odštete, s idejom da ih se preparira i osposobi za unosnije transfere. Što će se od tih planova realizirati baš je neizvjesno. 

Od svega ipak nestvarno zvuči vapaj trenera Marijana Pušnika, izrečen u više navrata, kako mu “treba još nekoliko prijelaznih rokova”. Što znači da će već u zimskom roku biti otpuštanja i dovođenja, posljedično momčad će se nastaviti dograđivati.

Kako sad izgleda Pušnik nije zadovoljio, dapače sve više se uočava kao kronični problem igra Hajduka, bez nade u konstanti napredak. I poslovni segmenti “bijelih” su također pod upitnikom, tako da će potrajati iščekivanje na bolje dane. No, ono što je uporna praksa, to je odbacivanje svih kadrova, koje je Ivan Kos zatekao u klubu. I dovlačenje novih ljudi, valjda njegovih. Ipak, mudro je pričekati zimsku pauzu za definitivnu ocjenu rada poslovnog i stručnog vodstva Hajduka.

Naslovnica Glava u balunu

VIŠE IZ RUBRIKE