Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Split zaslužuje Muzej sporta

glava u balunu

Eto, Kuća slave splitskog sporta ušla je u desetu godinu postojanja, tu jedinstvenu sportsku ustanovu 22. studenoga 2007. uz prigodnu svečanost simbolički je otvorila Blanka Vlašić, dok je prigodni govor držao ondašnji premijer dr. Ivo Sanader, danas omraženi političar. Šest godina uzastopno nizale su se inauguracije svjetski poznatih i priznatih splitskih sportaša i trenera, ukupno u tom svojevrsnom Panteonu stanarsko pravo dobio je 21 počasnik i četverac Gudsara bez kormilara, zlatni iz Helsinkija, s olimpijskih igara 1952.    

Još su dva sportaša izabrana od strane posebnog Odbora časti: Ratko Rudić za 2013. i Branko Cikatić za 2014., ali nisu još doživjeli posebnu ceremoniju inauguracije, jer u gradskoj blagajni nema novaca za takve prigode. I zato se privremeno odustalo od daljnjih izbora u 2015. pa i 2016. godini premda kandidata ima napretek. Aktualni gradonačelnik Ivo Baldasar, koji se na početku mandata pokazao kao vrlo kooperativan, svjestan značaja sporta za Split, kasnije nije uspio, možda nije ni želio pronaći sredstva u proračunu grada. 

Ali nije u pitanju zastoj, pravo kočenje logičnog razvoja Kuće slave, zamišljene kao prve skaline ka osnivanju Muzeja sporta, jer se godinama, ne samo od Baldasara, nego i prijašnjih gradonačelnika to pitanje gura sa strane, kao totalno nevažno. Objektivno, trebao je samo jedan mali, moglo bi se kazati birokratski napor pa da se Muzeju postave temelji: akt o osnivanju, izbor kustosa i lokacija, što u biti baš ništa ne košta.

Iz Udruge za osnivanje Muzeja sporta Splita, koja se održava isključivo na bazi entuzijazma volontera, zaljubljenika toliko vrijedne sportske baštine Splita, u više navrata, bolje kazati desetaka puta, nastojali su potaknuti vlastodršce u Banovini da se krene s tim osnovnim aktima. Ni makac!

Onda treba li uopće Splitu takva ustanova, da ovi koji guraju projekt Muzeja sporta možda ne traže uhljebljenje, neku svoju korist? Ni govora, jer je logično da kad se krene u realizaciju onda praktično Udruga postaje nevažna, možda bi mogla opstati s drugim namjerama. 

Baš zato jer se vlast u gradu ponaša mlohavo, nezainteresirano, članovi uprave udruge odlučili su tražiti da se pitanje osnivanja muzeja stavi na dnevni red gradskog vijeća. Za tu svoju inicijativu dobili su aklamacijom podršku članova skupštine Sportskog saveza Splita, pa i sedamdesetak potpisa predstavnika sportova i klubova. Taj prijedlog, u stvari apel, molba, pa može se kazati i zahtjev da se napokon pitanje Muzeja sporta uvrsti na dnevni red vijeća bit će upućen predsjedniku Borisu Ćurkoviću.

Split je, to je svima poznato, grandiozno veliki, baš značajni sportski grad i to ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

Evo vam činjenice, brojke, pa zaključite:

- 219 olimpijaca (204 na ljetnim, deset na zimskim, pet na paraolimpijskim Igrama);
- 76 splitskih olimpijaca osvojilo je 98 medalja na Igrama;
- osvojene su medalje u jedanaest olimpijskih sportova (veslanje, nogomet, košarka, vaterpolo, rukomet, tenis, atletika, dizanje utega, plivanje, taekwondo i sad u Riju još jedrenje);
- splitski sportaši osvojili su i 155 medalja sa svjetskih i 193 s europskih prvenstva;
- klubovi osvajači europskih trofeja: košarkaši Splita alias Jugoplastike, vaterpolisti Jadrana, POŠK-a i Mornara, rukometašice Dalme, kuglači Poštara, ali iznad svega Hajduk kao jedan od simbola Splita i Dalmacije;
- pojedinačno: Ivano Balić, najbolji rukometaš svih vremena 2010., još tri puta najbolji igrač godine; Toni Kukoč, najbolji košarkaš na svijetu 1990., još pet puta igrač godine u Europi; atletičarka Blanka Vlašić, najbolja na svijetu 2010. i još dva puta u Europi; vaterpolisti Milivoj Bebić (tri puta), Ivo Trumbić i Josip Pavić (po jednom) najbolji na svijetu; sportaši 20. stoljeća u Hrvatskoj nogometaš Bernard Vukas (izbor Večernjeg lista) i plivačica Đurđica Bjedov (izbor Slobodne Dalmacije), svjetska osoba godine 2001. tenisač Goran Ivanišević (izbor BBC-ja); članovi svjetskih i sveučilišnih kuća slave: Bjedov, Veljko Rogošić, Ratko Rudić, Bebić, Radovan Miškov, Trumbić, Igor Boraska, Mia Jerkov...

Osim tih najslavnijih plejada je zaslužnih sportaša, trenera, doprinositelja splitskog sporta, koji zaslužuju mjesto počasti i sjećanja. Baš kako je je pjesnik Jakša Fiamengo, akademik i novinar zapisao kao moto Kuće slave splitskog sporta: “Svijetu na divljenje, domovini na čast, zavičaju na ponos, mladima za primjer”. 

I da ne bi bilo zabune, krasna je inicijativa grada sa svojim partnerima na realizaciji projekta “Split – mjesto dodira sporta i kulture“, koja u prvi plan stavlja Hajduka i stadion u Poljudu. Međutim, nedvojbeno bi za slavu Splita neusporedivo više značio Muzej sporta sa svojim zanimljivim interaktivnim sadržajima i poligonima.

Naslovnica Glava u balunu

VIŠE IZ RUBRIKE