Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Kad Kalinić zabije, neki zašute

glava u balunu

Ala gušta, čudo jedno: Maksimir pun, jedinstven, žestoko za naše, bez i najmanjeg incidenta (navodno jedna bengalka na kraju utakmice), uz ipak očekivanu pobjedu izabranika Ante Čačića nad Ukrajinom s minimalnih, ali zasluženih 1:0 i to golom, golčinom velemajstora Nikole Kalinića. 

Tri osvojena boda za Hrvatsku u kvalifikacijama za mundijal u Rusiji 2018., zadržali smo vodeću poziciju, stekli solidne uvjete da se izravno plasiramo, ali to još nije gotovo, ni iz blizine gotovo. Imamo još dvije utakmice kod kuće i tu ne bi trebalo biti kiksa, ali i tri teška gostovanja na Island, u Tursku i na kraju u Ukrajinu.

Naučili su me odavno da se u ovoj fazi natjecanja ne gleda toliko broj osvojenih nego izgubljenih bodova: Hrvatska minus dva, Island minus pet, Turska i Ukrajina po minus sedam (Finska i Kosovo nisu bitni). I kad bi Hrvatska na tri gostovanja odigrala neriješeno, znači i u Reykjaviku, onda bi Island morao do kraja sve pobijediti, osvojiti svih 12 bodova da bi preskočili Vatrene. To baš i neće biti moguće...

Hrvatska reprezentacija je, ne zaboravite, čak poslije dvije godine napokon zaigrala za bodove u kvalifikacijama pred svojom publikom.

Dakle, posljednji put protiv Norveške (5:1) i to 28.ožujka 2015., od tada su se zaredali incidenti sve pod maskom borbe protiv rukovodstva HNS-a. Huligani su zavladali scenom sve dok se nisu dogodili oni mučni događaji u jadranskom derbiju u Splitu kad su napokon svi shvatili da tom ludilu treba stati na kraj.

E da, istinskim navijačima nacionalne momčadi odavno je postalo jasno da su, i oni i reprezentacija, faktički taoci divljaka, ali je ta većina ostala tiha, čak nemoćna. Jedan od rijetkih koji je otvoreno, bez suzdržavanja progovorio o tome bio je Mario Stanić, jedan od legendarnih Vatrenih:

- Nije hrabrost ispred čopora uletjeti u teren, već se suprotstaviti čoporu. A to je problem cjelokupnog hrvatskog društva i ljudi povezanih uz nogomet niz godina.

Stanić je u svojem izlaganju izravno optužio političare, to jest pozvao ih da riješe nataložene problem u odnosu na način vladanja u HNS-u. I to je ona procjena s kojom se svi slažu, traže se promjene, ali ne na način da “si pucamo u zdravu nogu“, što je svakako reprezentacija.

Zaista, umjesto da se danima vodi kampanja za podršku nacionalnoj momčadi svi su bili obuzeti strahom hoće li se ponovo dogoditi ispadi, koji će možda Hrvatsku čak koštati isključenja iz kvalifikacija.

S tog stajališta da je organizacije utakmice provedena sa sigurnosne strane na perfektan način, pa je zadovoljstvo ljubitelja nogometa bilo je još veće. Tako je na neki način u drugi plan pala činjenica da su Vatreni poslije sjajne izvedbe i vodstva u prvom poluvremenu, ipak posustali u nastavku.

Izbornik Čačić je skužu našao u “velikoj potrošnji energije igrača u prvom dijelu“, koji su zaista na izvanredan način slikovito rečeno udavili protivnike, nisu im dali disati. No, ostaje činjenica da je u tom slučaju izbornik morao osvježiti momčad, posebno srednji red, pogotovo u odnosu na spoznaju da su nam bekovi slabija točka. I to je problem koji se kod Čačića prečesto manifestira, ta njegova ustrajnost da ne mijenja odnemogle. 

Drugi je problem ta Čačićeva tvrdoglavost kod izbora, selekcije igrača, pa ustrajava čak i kad je u pitanju prijateljska utakmica protiv Estonije. 

- Dat ću prostor onima koji manje igraju – tumači izbornik, pa je u Tallinn poveo momčad sa 16 igrača, dakle bez čak šest startera s utakmice protiv Ukrajine. Zašto nije uključio pretpozivce Marija Pašalića, Marina Leovca i Franka Andrijaševića? Nije valjda da se pribojava ili čak plaši da bi netko od te trojice svojom igrom ugrozio standardnu strukturu!? 

Reprezentacija je izostankom Vedrana Ćorluke i Šime Vrsaljka ozbiljno hendikepirana, taj manjak je ostao. No, zar Leovac nije zaslužio povjerenje, tim prije jer Pivarić ne igra uvjerljivo? I sad bez dvojice ključnih vezista Luke Modrića i Ivana Rakitića, bez obzira što raspolaže moćnom rezervnom manevarskom linijom zar i taj Pašalić nije mogao dobiti svoju priliku?

Neki su u komentarima postavljali pitanje zašto Pašalić nije uzet u obzir i prije Ukrajine umjesto Filipa Bradarića, premda su to dva sasvim različita tipa veznih igrača. Dapače, Bradarić, za kojeg se vrlo stručno argumentira da je ključni igrač u do sada trijumfalnom pohodu Rijeke, zasluženo je među izabranicima, on je taj koji je jedini prava alternacija Badelju. I konačno, Franko Andrijašević, hoćeš nećeš najbolji igrač na onoj kineskoj turneji, prvotimac lidera sa značajnim doprinosom trebao je makar na klupu u Tallinnu.

Bit će onih koji će pomisliti kako plediram za nastupe bivših igrača Hajduka, što apsolutno nema veze. Novinari ne bi smjeli manifestirati svoju klupsku pripadnost kad je u pitanju reprezentacija kao što je uradio jedan mlađi kolega, BBB među novinarima, na tribini na Maksimiru kad je gotovo od početka  utakmice zagovarao u stilu “kad ćeš više promijeniti toga Kalinića i uvesti Marka Pjacu“, pa je zašutio kad je Kale zabio pobjedonosni gol. 

 

Naslovnica Glava u balunu