Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Fotelja u Hajduku mnogima je životni ideal

glava u balunu

Zamislite koja je to sretna koincidencija: Branka i Ante Ramljak našli su se u delikatnim ulogama spašavanja Hrvatske i Splita. Istina, Branka je udana Ramljak, ona je rođena Martinac, potječe iz Sukošana, dok je Ante pravi Splićanin. A da ne govorimo o tome kako ih spaja jedna ljubav, ona prema Hajduku. 

I dok je Ante Ramljak osvjedočeni financijaš, znalac na tom planu, pa je po autoritativnim ocjenama prava faca za teški zadatak razmrsivanja čvora koncerna Agrokor, koji prijeti da udavi Hrvatsku, dotle je Branka priznata profesorica na Ekonomskom fakultetu u Splitu, katedra računovodstvo, koja je medijsku slavu ipak dosegla kao predsjednica Nadzornog odbora Hajduka.

U stvari, dojam je, da je bez obzira na stručnost gospođe Ramljak, ipak glavna poluga za njezino imenovanje vladine povjerenice za Split bila uloga u splitskom klubu. 

Automatski bi se na temelju toga, kako je njezina uloga u procesu ozdravljenja Hajduka bila značajna, trebalo nadati da će kaotično stanje gradske uprave srediti barem približno učinkovito. E sada daleko bi nas odvela analiziranje stanja na Poljudu u vrijeme Ramljakice i njezinih partnera u nadzoru.

Ali onako od prve, trebalo bi zamoliti v.d. gradonačelnicu, da se kloni prognoza i obećanja. Jer se kao predsjednica Nadzornog odbora u dvogodišnjem razdoblju znala itekako zaletjeti prognozama i obećanjima o povratku “bijelih“ na svoje mjesto, a to je borba za naslov prvaka.

Što se Hajduka tiče aktualnoj v.d. gradonačelnici uvijek su bila puna usta transparentnosti, ozbiljnosti, odgovornosti, nastojanja da se stvara i širi pozitivna atmosfera, pa je znala i zapjevati u duetu s televizijskom reporterkom Mirtom Šurjak, neokrunjenom kraljicom Hajduka, onu popularnu “Drukali smo za Hajduka...“.

Na kraju, premda je pobirala hvalospjeve za svoj rad nije se kandidirala za novi mandat, pa su došli neki novi ljudi koji su brzo pomeli i Marina Brbića i Gorana Vučevića za koje je Ramljakica naglašavala kako su njihovi strateški pogledi izvanredni.

‘Mijenjaju se čak i pralje’

I da se ne zavaravamo, valjda je i gospođa Ramljak, vrijedna šefica katedre knjigovodstva na Ekonomskom fakultetu, svjesna da nikad ne bi dobila ulogu vladine povjerenice za Split da nije bilo njezinog ukazanja na kormilu Hajduka.

Fotelja u splitskom klubu za mnoge je životni ideal bez obzira što se događa da neki s napaljenim ambicijama ipak prilično brzo izvise. Uzmimo aktualnog predsjednika Nadzornog odbora Slavena Marasovića ili druge članove tog kontrolnog organa, kojima je mjesto u svečanoj loži Poljuda, kao i uloga aktera u mitskom klubu, veliki domašaj.

To i nije čudno, i Nadan Vidošević je u više navrata javno priznao kako mu je “više godila uloga predsjednika Hajduka nego ministra gospodarstva Hrvatske“.

Sad kao dopuna Nadzornog odbora, koji duže vrijeme radi u krnjem sastavu, stižu dvojica također vrlo ambicioznih članova: Antonio Kuzmanić i Marko Erceg. Po njihovim istupima u javnosti iz doba izborne kampanje za NO čini se kao da se samo njih čekalo pa da “bijelima“ napokon krene.

Međutim, neke izjave, kao što je bila ona Kuzmanićeva kako je “opcija i istupanje Hajduka iz lige“ u cilju sređivanja odnosa u nogometu, slikovito govore kako Antonio zamišlja borbu protiv HNS-a i nasilja u strukturama nogometa. 

Kuzmanić je bankovni kadar, specijalist za revizije, pa premda u tom poslu nema bucanja, i sigurno će dobro doći Ivanu Kosu i njegovima kad najavljuje svoju svestranost i objavljuje kako raspolaže “ogromnom pozitivnom energijom, koju želi prenijeti u klub“.

A što se tiče “zahtjeva za smjenu ljudi koji su privatizirali HNS, to ostaje prioritet, sve dok se ne ispune“, to je melodija koju vole čuti najžešći navijači, u najvećoj mjeri oni kojima su svi drugi krivi za stanje splitskog kluba.

Na položaje u Hajduku mnogi su dolazili s željom za dokazivanjem, ali su malobrojni opstali duže vrijeme na rukovodećim funkcijama. A u posljednje vrijeme – kako je to kazao Stanko Poklepović, jedan od velikih trenera našeg nogometa – “mijenjaju se svi, čak i pralje“. 

Lijepe uspomene

Ali, bez obzira na sve, ipak nije lako voditi Hajduka... Radi se o tome da na vodećim osobama “bijelih“ enormni pritisak, imperativ vrhunskih rezultata, makar u okvirima Prve HNL.

U posljednje vrijeme, zahvaljujući preobrazbi osnovne ideje kako rezultat ipak nije primaran, i prošli i sadašnji predsjednik sa svojom škvadrom lakše dišu, u stvari odušak nalaze u nadanjima kako će uskoro biti bolje, točnije kako su “bijeli“ na pravom putu poštenja i transparentnosti poslovanja.

Pa se zaboravljaju, katkad i opraštaju, najave kako se “pod svaku cijenu moramo plasirati u završno natjecanje Eurolige“ ili/i “uključiti u aktivnu borbu za prvaka“.

I na kraju, kad im dođe vrijeme za smjenu, odlaze iz kluba neokrznuti, prepuni uspomena o izvanrednim doživljajima, ali i s osjećajem ponosa da su vodili Hajduk, veličanstveni klub, premda nisu ispunili nade i očekivanja navijača. Opravdanje im je kako su “mislili najbolje“.

Naslovnica Glava u balunu