Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Hoće li snaga bez kreacije Kopićevog Hajduka biti dovoljna za plasman u Europsku ligu?

GLAVA U BALUNU

Hajduk je na pragu nove sezone, pune neizvjesnosti, s 13-godišnjom nadom da će „bijeli“ napokon imati kvalitete za borbu za naslov prvaka. Snage će biti, to je nedvojbeno, trener Željko Kopić, koji neprekidno zaziva energiju, ustrojit će još skladniju, organiziraniju momčad, ipak upitne kreativnosti.

A to bi moglo, ne daj Bože, značiti izostanak velikog skoka u Europsku ligu, a moguće je da će se još jednom kompromitirati borba za titulu prvaka. Bilo bi kao u nekom filmu naučne fantastike da me trener Kopić sa svojim pulenima demantira, pa da realizira  predviđanja aktualnih članova Nadzornog odbora kako će „bijeli“ biti bolji, kompetitivniji, učinkovitiji…

Žao mi, baš jako mi je krivo, što Hajduk nije osvojio kup u Vinkovcima, što su „bijeli“ grubo oštećeni suđenjem. Osvajanje trofeja bi mnogo značilo za širenje optimizma među navijačima, pa makar i pod cijenu da predsjednik na odlasku Ivan Kos inkasira bonus iz ugovora. Na taj način bi barem donekle bila opravdana, može se kazati faraonska ulaganja, u igrački kadar.

Tko je kriv ili koji su to krivci za ovu mučnu situaciju? Pa to je jasno: sad smijenjeni predsjednik Kos sa svojim savjetnicima, suflerima, ali i članovi Nadzornog odbora predvođeni sa Slavenom Marasovićem isturenim „piturom pravog Hajduka do 2025.“

U životu, sportu pogotovo, najmučniji su pokušaji onih, koji nisu uspjeli u realizaciji svojih programa, jer rezultati su ipak najvažniji, pa traže nove prilike za dokazivanjem, odnosno sređivanjem i popravljanjem stanja. Omiljena poruka navijača, ne samo Hajduka, već uopće u Hrvatskoj, svakako je i ona upućena na adresu rukovodstva HNS-a, kako su „oni nogomet sjebali“.

Jesu li svjesni aktualni nadzornici, njih sedmorica, da će eventualno, u slučaju opetovano ružnih rezultata taj slogan moći poslužiti i u odnosu na njih?

Situacija sa financijama kluba vjerojatno je u redu, kako opisuju splitski novinari, na primjer kolega Jure Radić u Sportskim novostima, kako „Ivan Kos ostavlja napunjenu blagajnu, ali i troškove veće za otprilike 30 posto“. To što je kasa Hajduka puna učinak je prošlih uprava, u prvom, redu srušenog tandema Marin Brbić & Goran Vučević, jer su Kos i društvo prodavali ili naplaćivali plodove rada prethodnika.

Najteži dio posla, osim naravno onog trenerskog pripao je Saši Bjelnoviću, koji je prije dva mjeseca najavio svoj odlazak iz kluba „zbog privatnih razloga“, a sada je ipak prihvatio ugovor sportskog direktora na određeno vrijeme, to jest do 31. kolovoza.

U vrijeme kad je Bjelanović najavio napuštanje uloge pomoćnika sportskog direktora objavio sam informaciju da je do te odluke došlo zbog nekih neslaganja s Portugalcem Marijom Brancom. Javio mi se Saša, porukom u kojem mi je objasnio:

- Po ničemu nisam visio od kad je došao Branco, nego suprotno imao sam veće ovlasti nego bih vjerojatno imao s Vučevićem. Mogu kazati da imamo odličan odnos i suradnju. U klub nisam došao biti sportski direktor, niti sam to ikada želio.

To što je Bjelanović prema vlastitom priznanju „imao odličan odnos i suradnju“, te obzirom da je on na Poljudu najprije angažiran kao glavni skaut, dade se zaključiti da je i on pridonio gomilanju igrača sa svih strana. Srećom, sad će Saša pokazati s jedne strane kako će raščistiti sadašnji kadar i popuniti ga boljim prinovama. 

Svojevremeno je Mario Branco, najavljen „kao arhitekt današnjega Hajduk“, u razgovoru za Slobodnu (2. srpnja 2017.) prilično samodopadno najavio:
- Želim da Carrillo dobije glavobolju od izbora dobrih igrača.

Tu glavobolju danas itekako osjećaju operativci Kopić i Bjelanović, još više bi članove Nadzornog odbora ona trebala tangirati obzirom da su izdali zahtjev vd sportskom direktoru: „stvoriti jeftiniji i kvalitetniji Hajduk s domaćim igračima“. Taj imperativ teško je realizirati obzirom na prijašnja objašnjenja Bjelanovića kako se „mora angažirati igrače iz inozemstva, jer su domaći preskupi“.
Ipak kad se već naveliko tumači kako je puna blagajna Hajduka onda ni Bjelanovićeva misija nije nemoguća.

Problem je u činjenici da su se Kos i Branco razbacivali masnim ugovorima igračima, pa su tako dva povratnika na Poljud Josip Radošević i Mijo Caktaš dobili takve uvjete za koje Ivan Buljan, legendarni igrač i sportski direktor „bijelih“, trenutno predsjednik udruge veterana Hajduka doslovno kaže:

- Vratili su se kući, jer su od Hajduka dobili bolje ponude nago su imali u inozemstvu.

Robert Šola, uvaženi kolega iz Sportskih novosti obznanio je „pet velikih grijeha Nadzornog odbora“ i u tom komentaru stanja kluba sa Poljuda precizirao je pogreške, što je nadzornike pogodilo kao igla u oko. Kolike su to „prevelike plaće igračima“, o kojim i kolikim „isplatama provizija“ se radi, tko je blagoslovio razne odluke predsjednika Kosa, dalo bi se diskutirati. Od strane Nadzornog odbora nema objašnjenja već samo prijetnja tužbama sudu.

A bilo bi baš jednostavno, na primjer, odgovoriti na pitanje: tko je odobrio da se agentu Borje Lopeza na ime provizije isplati znatan iznos kad Barcelona za njega nije tražila ni centa?

Naslovnica Glava u balunu