Kako ubiti vrijeme?

Otkad sam prošloga tjedna u „Jutarnjem listu“ pročitao oštroumnu analizu predsjedničkih izbora u SAD-u, u kojoj je, među ostalim, istaknuta i činjenica kako je tamo danas moć sindikata gotovo zanemariva, ne prestajem razmišljati o našim profesionalnim borcima za radnička prava. „Godina prođe, dan nikad“ naslov je potresne autobiografije glumca Žarka Lauševića, a sve mi se nekako čini da bi ta fraza krasno pristajala na naslovnoj stranici memoarskih zapisa bilo kojega korifeja naše sindikalne scene. Fakat, kako oni utuku vrijeme?

Ni u danima socijalističkog ponosa i slave nisu se baš ubijali od posla. Istini za volju, sindikati su tada postojali samo zato što ih nitko nije imao petlje ukinuti. Pukla bi u svijetu velika bruka da se netko drznuo potezom pera pospremiti ih u ...