Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Zašto volim Ameriku

Jučer, danas, malo sutra

Po majci, Donald Trump je Amerikanac prve generacije. Naime, gospođa Mary Anne MacLeod rodila se u selu Tong na otoku Lewis na Hebridima, arhipelagu pokraj zapadne obale Škotske. Njezino rodno mjesto danas broji 527 stanovnika. Ako volite jake vjetrove, obilne kiše i nisku temperaturu, a veseli vas promatrati ptice, to je prava lokacija za vas.

Ako vam je draže biti na suhome i toplome, a od svih ptica zanimaju vas samo one termički obrađene, boravak u tome ljupkom predjelu zacijelo biste mogli doživjeti kao okrutnu kaznu.

Donaldovi preci

Po ocu, Donald Trump Amerikanac je druge generacije. Njegov djed Friedrich rođen je u Kallstadtu, njemačkome selu usred vinorodne regije koja se diči rizlingom. Danas je tamo naseljeno 1200 duša, u mjesnim gostionicama mogu se pohvaliti s 2000 stolica, a lokalni pansioni raspolažu s 400 postelja. Što nam ova statistika govori?

Da je dotično selo jako popularno kao izletište dama i gospode koji se žele počastiti dobrom kapljicom, ali i da je broj prolaznika kroz njegove gasthause kudikamo veći od broja onih koji drže kako se u tome mjestu ima smisla dulje zadržavati.

To selo Ameriku je dvostruko zadužilo. Osim loze Trumpovih, ono je dalo i Heinzove, obitelj kojoj imamo zahvaliti onu čuvenu marku kečapa, na kojoj je izrasla moćna kompanija, pravi prehrambeni div. Donaldovi preci i srodnici, a o tome zorno svjedoči lokalno groblje, različito su pisali svoje prezime: Drumb, Dromb, Tromb, Tromp, Trum i - meni najdraži oblik – Trumpff.

No, zato barem oko izgovora te časne loze nema nikakve dvojbe. Svi ga mještani artikuliraju kao Dromp (s dugim o).

Djed Friedrich rodio se kao šesto dijete u siromašnoj obitelji. Niti mu se dalo kriviti kosti u očevu vinogradu, niti se baviti zanatom za koji se obučavao, brijačkim, pa je otišao u Ameriku gdje se obogatio kao birtaš u vrijeme zlatne groznice. U Yukonu na Aljasci otvorio je krčmu u kojoj je rudarima nudio smještaj, hranu i piće (zločesti svijet veli da im je podvodio i prostitutke), a svoje je usluge doslovce naplaćivao u zlatu – uzimajući umjesto gotovine netom iskopano grumenje.

Da zaključim, Donaldu Trumpu u obiteljski DNK upisan je bijeg. Njegovi preci nisu, doduše, bježali od ove ili one političke sile (premda bi se i tome dalo govoriti: naime, gospođa MacLeod bila je izvorna govornica škotskog gelskog, engleski joj je bio drugi jezik, pa imamo ozbiljnih razloga sumnjati da je njezina odanost kruni bila naročito velika), ali su, izvan svake sumnje, prešli ocean tražeći bolje mjesto za život.

Duševno zdravlje

Kao što mu je porijeklo neameričko (ili mladoameričko, ako baš inzistirate), takvi su i Trumpovi izbori. Aktualna supruga mu je, tek da podsjetim, Slovenka Melanija Knavs, njegova prva družica bila je Čehinja Ivana Zelníčeková, a samo je druga, Marla Maples, američka korjenika (zanemarimo li činjenicu da joj se jedna prabaka prezivala Trotter, što će reći da je možda bila svojta Dereku i Rodneyju iz Peckhama).

Pa kako je onda moguće da se takav netko, i obiteljskom poviješću i vlastitim izborima kalibriran da bude otvoren prema ljudima s različitih strana, izvrgne u histeričnog izolacionista koji bi vlastitu državu opasao zidovima da je ne bi slučajno zapišali useljenici? Jedan je ugledni psihijatar nekidan izazvao veliku buku u javnosti izjavivši kako je Donald Trump teško mentalno bolestan jer pati od malignog narcizma. Kao laik o tome ne mogu suditi, ali mi se ovaj paradoksalni raskorak između podataka iz životopisa novog predsjednika SAD-a i njegove političke prakse čini kao ogledni primjer shizofrenije.

A možda zaista sve to nema nikakve veze s duševnim zdravljem, nego je posrijedi logična posljedica činjenice da je Trump ipak čeljade s kallstadtskim genima. Naime, žitelja toga sela kolokvijalno nazivaju Brulljesmacher, a na lokalnome dijalektu ta riječ označava galamdžiju koji voli izazivati nevolje, što je prilično precizna definicija novog stanara u Bijeloj kući.

Loš patriot

Gnjavim vas s Trumpom, a zapravo sam htio napisati tekst o Americi... Meni je divna zemlja u kojoj predsjednikom može postati njezin državljanin u prvoj ili drugoj generaciji, u kojoj mu nitko za trajanja cijele izborne kampanje ni jednom neće nabiti pod nos činjenicu da je dotepenec i samim tim loš patriot.

Pokušajte, uostalom, zamisliti kako bi se kod nas proveo kandidat mješovitog, recimo, srpsko-bošnjačkog porijekla, čak i ako obje obitelji kojima pripada stoljećima žive u Hrvatskoj, i sve će vam se otvoriti. Taj bi glasove brojio u promilima, a kible nečisti što bi se prolile po njemu zbrajali bismo na palete.

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE

Jučer, danas, malo sutra

Samodoprinos