Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Sunday, Bloody Sunday

Mnoge su navijačke pjesme tužne. Baladni ugođaj zna biti iznuđen luzerskim usudom kluba kao, recimo, u slučaju škotskog „Hiberniana“, čiji tifozi već desetljećima jednako puštaju suze na melodiju „Sunshine on Leith“ kao i pri pogledu na prvenstvenu tablicu.

Nađe se, naravno, i uspješnih sportskih kolektiva bogate povijesti, koji vedrim skladbama poletnoga tempa pretpostavljaju srcedrapateljne melodije. Kud ćete boljega primjera od „Liverpoola“ i njegove himne „You'll Never Walk Alone“. Osim „Hajduka“, nitko se, međutim, u cijelome svijetu ne može pohvaliti pjesmom koja navijaču sugerira da dođe na utakmicu samo u slučaju da mu je dosadno za krepati. Mislim, naravno, na one famozne stihove: „Uvijek kad si tužan i kad nemaš kamo poći, popij nešto pa dođi do Poljuda...“

Katanac na trgovine

A ima bit da je duh te pjesme bio na umu i gospodi u našemu Ministarstvu demografije. S te visoke adrese nedavno nam je, naime, stigla poruka kako bi eventualna zabrana rada nedjeljom mogla biti značajan poticaj demografskoj obnovi naše zemlje.

Zašto, odnosno kako, nismo uspjeli čuti, pa možemo samo nagađati, a to i nije osobito teško. Pretpostavka je da su dotična gospoda procijenila kako ljudi trate nedjelje po shopping mallovima samo zato što im je beskrajno dosadno, pa ne znaju kako drukčije utući vrijeme koje im stoji na raspolaganju. Ako vlasti potezom pera nalože stavljanje katanca na sva trgovačka zabavišta nedjeljom, tada će sav taj dokoni svijet koji ne zna što bi sa sobom, morati pronaći neku drugu zanimaciju.

A što čovjek može činiti kad mu se ama baš ništa drugo ne da? Preostaje samo seks, uvjereni su odgovorni u Ministarstvu.

„Snošaj (koitus, kohabitacija, spolni odnos)“ jest, piše u hrvatskoj enciklopediji, „spajanje muškarca i žene s pomoću spolnih organa, pri čem ukrućeni muški ud (penis) prodire u ženinu rodnicu, gdje nakon snošajnih pokreta obaju sudionika i podražaja trenjem dolazi do izbacivanja sjemena (ejakulacije) i vrhunskoga spolnog užitka (orgazam).“ Wikipedija, pak, ovu definiciju proširuje, dopuštajući mogućnost da „termin također može opisati i druga seksualna penetrativna djela (poput analnog seksa, oralnog seksa, prstenjačenja ili uporaba dilda) koja mogu prakticirati heteroseksualni i homoseksualni parovi ili više partnera.“

Iz ovih natuknica potpuno je jasno kako seksualnom činu prethodi dostizanje visoke razine uzbuđenja. Tako stvari barem stoje u teoriji. U hrvatskoj praksi, ako je vjerovati čimbenicima u Ministarstvu demografije, na djelu je nešto potpuno drukčije.

Dosadom do seksa

Ključna pretpostavka seksu nije uzbuđenje nego dosada. A što je ona dublja i beznadnija, to su izgledi za snošaj veći. U erotski klinč Hrvatice i Hrvati stupaju, izgleda, samo kad se na televiziji vrte dosadne reprize, kad supružnicima dodije igrati "Čovječe ne ljuti se", susjedi su otišli na selo, pa nikoga ne mogu pozvati na kavicu ili bićerin, a vlasti su uredbom zaključale sve trgovine u kojima bi mogli ubiti vrijeme. Tek tada naš se čovjek može suočiti s konačnom dvojbom: hoće li odvrnuti jeftini plin i gurnuti glavu u pećnicu ili će se ipak odlučiti za neku drugu vrst guranja.

Ima, eto, raskalašenih naroda koji pate od neiskorjenjiva genitalnog svrbeža. Njima laštik na mudantama propadne i prije prvoga pranja, jer ga stalno, od jutra do večeri, rastežu skidajući gaćice čim opaze prvi objekt svoje žudnje. Tipičan Hrvat to nikako ne može razumjeti.
On bi prije pročitao sva djela Kierkegaarda iWittgensteina negoli pogledom makar i okrznuo neku privlačnu damu. Jer što, pobogu, da radi s njom? Do iznemoglosti ponavlja one zamarajuće, repetitivne i duboko animalne pokrete? Nije blesav kad popodne ili večer može provesti čitajući fragmente predsokratovaca u redakciji Hermanna Dielsa ili spis „De ente et essentia“ Tome Akvinskoga.

Ključni razlog zašto smo se kao narod doveli do praga izumiranja ne krije se u eventualnim egzistencijalnim tegobama koje ljude priječe da prave, rađaju i odgajaju više djece.

Nije u šoldima sve

Bijedna primanja, strepnja zbog mogućeg gubitka radnoga mjesta, teret kreditnih obaveza koje je svakim danom sve teže servisirati, temeljita socijalna nesigurnost... Sve su to savršeno sporedne izlike jedva vrijedne spomena.

Problem nije ni u tome što smo razmaženi i neodgovorni, predani zadovoljavanju samo svojih časovitih potreba i nespremni na bilo koji oblik žrtve. Razlog je samo jedan: nama Hrvatima seks je zabavan koliko i filmoviBélle Tarra. Utoliko se i ne treba čuditi što nas Ministarstvo demografije želi ohrabriti pjesmom: „Uvijek kad si tužan i kad nemaš kamo poći, popij nešto pa dođi do gospođe...“

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE