Ari-Pekka Puikkonen nikad nije bio na sedmom katu direkcije. U dvadeset sedam godina službe nije se uspeo iznad porte u prizemlju. Nije imao zašto. Sve što je njemu kao terenskom agentu trebalo nalazilo se u dvjema podrumskim etažama. Tamo su bili odjeli narudžbe, distribucije i špedicije, tamo se u kantini – koju su od milja i prostote svi zvali "Kod sisate Jorunn“ – mogao pojesti krepki pirjanac od sobovine, a ispod pulta, da šefovi i njihove špijuni to ne vide, za biranu se klijentelu točila jeftina votka.
Kad nije pijuckao s kolegama ili se bavio papirima koje je trebalo odštambiljati, ionako nije boravio u Rovaniemiju.
Čim je ušao u lift sa zidovima i stropom od zrcala učinilo mu se kako je iskoračio na strani, neprijateljski teritorij. Taj se osjećaj samo pojačao nakon što...