Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Ivica Ivanišević: Žena plaćena da promijeni lice ove zemlje odjednom je poželjela mijenjati narod kojim vlada. Hoće li joj u tome pomoći Ana Bučević? 

Hrvati slabo vibriraju

Moram priznati da mi je nedostajala. Ona stara Kolinda Grabar-Kitarović koja je Plenkoviću pila krv na slamčicu i bila jedini dosljedan oporbeni glas u zemlji. Otkako se s premijerom nevoljko izmirila, jedva smo je imali prilike čuti. Ali, hvala bogu, započeo je novi izborni ciklus, pa se i ona konačno trgnula.

Iznuđena ljubav s Vladom malčice joj je utjecala na retoriku. Više po vlastitoj stranci ne tuče kao Maksim po diviziji, no zato nemilice lupa gdje stigne, suvereno preskačući, baš kao u najboljim danima, granice dobrog ukusa. Iz mnoštva fraza koje je zadnjih desetak dana ozareno iskipala, teško se odlučiti za samo jednu koja zaslužuje nešto više pozornosti. Ipak, kad već moram, biram sljedeću rečenicu: "Najznačajnija mjera treba nam biti reforma mentaliteta.“

Općenito sam slab na naše javne čimbenike kad oni osjete potrebu postati antropolozi, pa krenu mudrovati o mentalitetu. Definicija toga pojma glasi ovako: "Način mišljenja, navika, reagiranja, opća obilježja temperamenta ili 'ćudi' nekoga naroda, etničke skupine, društvene grupe ili pojedinca; prešutno prihvaćen uglavnom naslijeđen sklop svjesnih i polusvjesnih pobuda, predodžbi, osjećaja, vrijednosti i navika svojstvenih nekoj zajednici, koji se očituje u raznorodnim oblicima ponašanja i izražavanja, od svakodnevnog ophođenja i raširenih običaja do djelâ visoke umjetnosti.“

Opasne predrasude

Ono, međutim, što definicija ne spominje, ali o čemu pametni i skrupulozni itekako vode računa, jest činjenica da su sve priče o mentalitetima neobično nalik minskim poljima, jer su načičkane opasnim predrasudama. Čovjek, naime, ne mora nužno biti šovinista pa da svojim amaterskim naklapanjem o "ćudi" ove ili one etnije uvrijedi cijeli jedan narod.

No, kao što znamo, oprez, suptilnost i taktičnost nikad nisu bile vrline do kojih je gospođa predsjednica naročito držala, pa se, eto, i sama izvoljela iskušati na trusnome području komparativne „ćudologije“. I što je svojom ljupkom rečenicom ustvari poručila? Jednostavno, da su najslabija točka ove zemlji njezini ljudi.

Nemojmo se lagati, Hrvatska ima tisuću problema. Neki su uvjetovani veličinom zemlje i njezinim prirodnim smještajem. Mnogi su naslijeđeni, no puno više njih novijeg su datuma. Te su teškoće posijane u svim sferama života, kao gusti raster točkica koje zamagljuje sve prizore do kojih se možemo dobaciti pogledom. Gdje god upreš prstom, dodirnut ćeš nešto ljepljivo i gnjecavo.

Ukratko, osim tisuću otoka, mi imamo i jednako toliko razloga za očajavanje. No, svi oni skupa ne vrijede koliko i onaj što ga je detektirala predsjednica. Jer, naš prioritet, veli ona, trebala bi biti hitna i drastična promjena mentaliteta.

Kolinda Grabar-Kitarović ponudila nam je pravi kopernikanski obrat. Žena plaćena da promijeni lice ove zemlje (naravno, nabolje) odjednom je poželjela mijenjati narod kojim vlada. Donekle je možemo razumjeti. Vjerojatno joj je mali milijun puta palo na pamet kako naprosto nema sreće, jer su je umjesto discipliniranih Nijemaca, žovijalnih Francuza ili osebujnih Britanaca dopali tupi, lijeni i nezahvalni Hrvati.

I tko zna gdje bi joj bio kraj da se, umjesto u Grobinštini, rodila u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, Gaskonji ili možda Cornwallu. Ovako se mora gombati s hrvatskim seljoberima i njihovim primitivnim mentalitetom.

Trebao bih imati kameno srce pa da ne osjetim makar mrvicu sućuti prema dami s kojom se ćudljiva fortuna tako bezdušno narugala. No, kako to ona zamišlja reformirati naš ubogi mentalitet? O tome, bojim se, možemo samo nagađati, jer dijagnozi nije pridružena uputnica za adekvatnu terapiju. Jedino što nam preostaje jest osloniti se na poznate metode dostizanja osobnog, pa onda, valjda, i nacionalnog preporoda.

Vibracijski misterij

Tko zna, možda je problem naprosto u tome što slabo vibriramo, pa bismo trebali krenuti tragom učenja Ane Bučević koja je tehnike ferceranja uzdigla do razine sofisticirane znanosti. I ne bih se začudio ako u dogledno vrijeme dobije ponudu koju ne može odbiti: da postane savjetnicom u Uredu predsjednice Republike.

A zašto i ne bi? Znamo li o kakav su se intelektualni softver do sada oslanjali naši vlastodršci, ekspertica za pitanja vibracijske harmonizacije skladno bi se uklopila.

Već je čujem kako na Pantovčaku uvodi predsjednicu u vibracijski misterij: "Da biste promijenili svoju realnost, prvo treba mijenjati vibraciju uvjerenja. Zato neke afirmacije ne daju rezultate. Jer niste promijenili vibraciju uvjerenja koje nosite duboko u sebi." A onda potmula trešnja zaljulja cijelu podsljemensku zonu...

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE