Otkada je svijeta i vijeka stare prdonje (ili pristojnije kazano – gospoda u godinama) ispovijedaju čvrstu vjeru kako je prije bilo, naravno, puno bolje, te kako od sumorne sadašnjosti gora može biti samo budućnost, jer će tada svijetom drmati njihovi potomci, redom lijenčine i bitange.
Pretpostavljam da je i otac onog genijalnog pračovjeka koji je izmislio kotač bio duboko razočaran svojim sinom. Jer, umjesto da kopljem i sjekirom naganja sitnu divljač, mali je po cijele dane sjedio u prašini pred obiteljskom pećinom i grančicom škrabao neke čudne oblike, a kad se zasitio crtanja, počeo je kao mahnit lupati po velikom komadu odlomljene stijene, zaglađivati njezine oštre bridove sve dok je nije pretvorio u nešto neobično nalik kotaču.
Kad je ponosni izumitelj pokazao ...