Pripadati "malome" jeziku i kulturi - a hrvatski pisci sve znaju o tome - razmjerno je neugodno. Da bi uspio prekoračiti granice vlastita dvorišta, ne treba ti samo talent, nego i vraški puno sreće. No, još je i gore biti "mališan", a živjeti u sjeni kolosa.
Recimo, biti Slovak, dakle, prvi susjed Česima kojima je književnost, poslije piva, valjda najvažniji izvozni proizvod. U tom je smislu "slučaj" Antona Baláža vrlo instruktivan. Gospodin je trebao navršiti 72. godinu života da bismo mi za njega uopće čuli. A i kad je konačno 2014. stigao u naše krajeve, u paketu s njegovom knjigom dočekale su nas ocjene kako je riječ o piscu koji je uzoran baštinik češke škole.
"Logor posrnulih žena" iz naše se vizure pojavio niotkuda i naprečac pobrao simpatije svih koji su t...