Dajte dvojici potpuno nesukladnih pisaca isti siže ili, još bolje, nekoliko istovjetnih pretpostavki priče, i dobit ćete dva savršeno neusporediva rukopisa. Da su se, recimo, motivima posijanim između korica romana "Fakir" (na hrvatski ga je prevela Vlatka Tor) Antonina Varenna zabavljali ozloglašeni rutineri krimića poput, recimo, Leeja Childa ili Jamesa Pattersona, rezultat bi bile knjige potpuno na visini - ili je ipak uputnije reći dubini? - njihove profesionalne reputacije: predvidivo dosadno štivo ispražnjeno od svakoga razloga i smisla, prekrcano plošnim, papirnatim likovima, napisano neuzbudljivim i siromašnim činovničkim jezikom.
Gotovo svi klišeji loše krimi-proze mogu se tu naći. Imamo traumatiziranog bivšeg vojnika s ratnim iračkim iskustvom i stažem CIA-ina čo...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?